Lena

Marijana Petrović Mikulić

Lena

Lena reciklira misli

i slavodobitno otvara vrata
noćnim pozivima čudesa
gdje lete ptice s riječima
otvorenih WINDOWSA
uz kocku tamne čokolade
a umjetnički status kroz
vrtlog i kadionik pročišćen
na pijedestal izlazi.

Nova je struktura rečenice,
gramatika je ona najnovija,
Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Začuđujuće spojeni fonemi, morfemi , sintaksa…
u mašti postaju čarobni.

Sve to Lena čini
ozbiljna kao kirurg na operaciji
s oduševljenjem djevojčice
i zahvalnošću poklonjenog dana.

Takva je Lena u igri s riječima.


TI RECI SAMO RIJEČ

Kukanja…mrmljanja…jad..
kao da nam život prolazi bez svrhe.
Mrljamo kao Mojsijev narod u pustinji,
kao Jona u naviještanju uništenja Ninivljanima
i pozivu na post i obraćenje od grijeha.

Bi li čudo odricanja bilo prihvaćeno?
Bi li molitva kazana srcem bila uslišana?

Kao narod:
-slijepi ne tražimo Tvoju svjetlost
-gluhi ne osluškujemo Tvoj glas
-tvrdog srca ne vapimo za mekim srcem.
Od mrmljanja i grijeha naših
napunila se zemlja.

Možda bi mogli ljušturu svoju od grijeha
prljavih punih laži i preljubništva skinuti?
Možda bi mogli kleknuti i zavapiti?

Možda bi nam povjerovao kao narodu?
Možda kad bi jedan netko slušao?

Ti reci samo riječ i ozdravit će zemlja naša


 

KAO NERUDA

Što ako sam te čekao
na Nerudinim stanicama vlakova
u svim predgrađima
u kojima sam bio
Što ako te pamtim
kakva si bila one jeseni
kada sam odlazio
Što ako živim da udahnem
tvoj poznati parfem i
pogledam tvoje tužne oči
Što ako te još uvijek čekam
u gradovima u kojima
ja jesam,
a tebe u njima nema

Što ako se okrenem kad
čujem smijeh sličan tvom

Što ako te ugledam i okrenem glavu
skrivajući pogled da ne vidim
jer me boli što sam te čekao


 

UMJETNIK

Gle!
Nemoj postajati umjetnik
ako to nisi u sebi.
Imat ćeš poderane cipele,
štedjet ćeš britvice,
crijeva će izvoditi jednočinke ili dvočinke
po nekoliko dana,
kupat ćeš se u vlastitom znoju.
Na pijedestalu ćeš mnogo puta stajati
ali ne živi se od svijeta bez izdaje,
to ti je, dragi moj, zabluda.
Svi sumnjaju u tvoje motive,
a ti govori nutrinom, žrtvujući sebe.
Ti nemaš ostataka i gledaju te
u zanosu kao mučenika koji baš takav treba biti.
Dok imaš mladost poput verglaša na ulici
rijetko netko zastane da te čuje.
Sa sjedinama u kosi već te više traže
te pohlepne ruke što šušnjavu daju.
Nameću ti ushićenja i tapšanja
dogovore ispod čežnji.

Ti odgovori.

Tvoj odgovor mora biti
autentični izraz
jer ako to nije,
nemoj postajati umjetnik.


 

METAFIZIČKI PORTRET

Metafizički portret
urnebesnih boja sastavio se u glavi
s Jordanovom slikom
bilježeći svoje infantilnosti
stvarajući ozbiljnost.
-Igraj se!- kaže Jordan.
– Igraj se!- kažem ja sebi.

Recikliraju se i umanjuju boje.
Igram se.
Igraj se!- kažem ja sebi


 

POPUT MATOŠA

Koračajući po asfaltu pješačkom stazom
grabim nevidljive prostore
disperziranom percepcijom
uočavam nebo,
stare habsburške balkone
otpale fasade i
dokoličarskim smislom
i pečatom nadahnuća
skupljam krhotine
starih gradskih veduta:
tržnice kraj Kupe s mirisom
ribe na ćošku,
lončarije i javnog wc-a.
Iz solidarnosti sve preslikavam
u humanizirani X prostor.
Višednevno puštam
da me oči vode dok je mozak
u borbi za golo preživljavanje.
Flaniram primjećujući natpise
neonskih odumrlih reklama
u gradu u kojem je kult odlaska
u nekom čudnom porastu,
dok Stari most spaja obale.


 

VRIJEME HIBERNACIJE

Vrijeme hibernacije mozga
prolazi u tijelu „gotovo“ neprimijećeno,
marginalizirano dok ono robotski stvara.

Na okruglom drvenom stolu
marka za pismo,
računi za struju i vodu,
papir na kojem su ostale kapi tinte
letargija se druži i s kreativnošću u
šahu i pobjeđuje danas.

Postaje jasno, sad već poslijepodne,
nadahnuće se sakrilo dok sam
robotski peglala odjeću za sutrašnji dan
i kuhala grah za ručak

Hibernacija se odvezla i zaspala na mjesečini.


Budi radosna

ona bi malo radosti
a ja joj pišem

otvori vrećicu gumenih bombona
istresi na stol i pogledaj što ima
jesu li svi isti ili različiti
jedi prvo crvene, pa narančaste
i tek onda zelene

kupi onu juhu iz vrećice sa
slovima abecede i probaj
složiti svoje ime na tanjuru i
ime svoje ljubavi

namaži paštetu na šnitu kruha
i kruh nareži na kockice
a na svaku kockicu stavi
smajlića od majoneze

uđi u kadu punu vode
i stavi si puno pjene
kako bi puhala balončiće

udahni zraka i odi na ljuljačke
ispjevati pjesmu iz sve duše
a oni pokraj neka imaju sira
u ušima kao kad pjeva
madam Edith

budi radosna….


Apstraktno

drveće od tamne čokolade
sa tankim listovima bijele čokolade

cvijeće gumenih bombona
zemlja mančmelo

trava se njiše kao vic štapići

ljuljačka za ljuljanje do oblaka
koji su tako mekani za spavanje
žele jastuci
prozirna paukova plahta

sok od višnje i crnog ribizla za kupanje

kokosovo mlijeko za mazanje

široka mi haljina baš za zavrtiti se u krug
i stvoriti se tamo

zažmirim

pljesnem

tamo sam