HORTIKULTURA
Otvorio si sve moje prozore
Nikad svijet nije mogao
Toliko ulaziti u mene
Suočavaš me s nedostajanjima
I podsjećaš me da kiša
Ne mora nužno boljeti
Ne razumiješ
Znam da ne razumiješ
Opsesiju mog izgaranja
I kronični nedostatak umora
Za tebe
I ne znam bi li ti što značilo
Da ti mogu presaditi svoje oči
Pa da se odjednom ugledaš i
Rascvjetaš
Kao jezero bijelih lotosa
Ili japanska trešnja
Ili
Već neki
Općeprihvaćeni
Hortikulturni sinonim
Za ono nešto najljepše
Što postoji
U LJETO
A kad bismo mogli otići u ljeto
Uroniti u njega kao jato sitnih riba
U dokumentarnim filmovima
I nikada ne izaći
Zažmiriti čvrsto
Uhvatiti svo to zlato
Suncezlato
Drvozlato
Kamenzlato
Ne pomisliti ikad na
Išta više drugo
Reći ti si moje zlato
Središnja os
Sveprisutnog neumornog ljeta
U tebe ćemo uroniti
Moje ribe i ja
U tebi ćemo se nastaniti
I glumit ćemo
Ribezlato
Mizlato
Ljubavzlato
Jedno sjajno
Ljeskavo
Perpetuum
NEMOGUĆI
Kad bi sve moglo biti jednostavno
Kao
Znaš ona jutra
Kad još nije jesen
Kad je ostalo tjedana i tjedana
Do jeseni
Ali kad se nakratko pričini
Nešto
Neka nepostojeća paučina
Rojevi mušica koje još snivaju negdje
U svojim jajašcima
Sunce kojeg ti je,
Ako ustaneš dovoljno rano, prije sparine,
Milo gledati
Tako bi sve trebalo biti jednostavno
Kao ti kad sjedneš pokraj mene
I ništa se nije promijenilo
A ipak neke nepostojeće niti
A ipak jedan potpuno nemogući
Kolovoz
POBJEĆI
Proročica Fatima
Predvidjela je
Da će se jedne hladne noći
Dogoditi veliki potres
Neki ljudi već odavno
Lutaju šumama
U potrazi za mirom
Bježeći kao rastrojene srne
Iz skučenih gradova
U gradovima ostajemo
Samo mi
Kojima je šuma prevelika
Koji se toliko širimo u sebi
Da se plašimo
Što bi nam se moglo
Dogoditi
Da nas ne zaustave
Zgrade tvornice dalekovodi
Pažljivo izgrađena
Infrastruktura
Tramvaji na svojim
Danonoćnim kružnim trasama
Od kojih je
Nemoguće
Pobjeći
OPROSTITI
Kiši se svašta može oprostiti
Potapanje ulica
Nenadanost
Rastjerivanje usnulih
Golubova
I pjesnicima bi se
Štošta
Trebalo praštati
Njihove ruke rade
Drukčije
Ne mijese
Ne peku kruh
Ne stvaraju muziku
(Osim u vlastitoj glavi)
Ne pletu košare
Od šiblja i prodaju
Na sajmovima
Oni pišu tamo neke
Pjesme
O tamo nekim ljubavima
Koje se uglavnom
Nisu ni
Dogodile
I
Ne umiju svojim
Prolomima
Potopiti
Ikoga osim sebe
SVE
Sve što bih ti napisala
Kad… :
I onda u nekom trenutku shvatiš
Da je sve
SVE
Rečeno još odavno
Da sam ispucala sve carpedieme
Sve savjete slavnih
Sve opomene umirućih
devedesetogodišnjaka
Sve mantre citate na šalicama
I plastičnim bocama
Za vodu
I rekla sam ti sve i izvukla sve
Iz sebe iz etera iz ključne kosti
Iz svih galaksija koje nas okružuju
I koje bismo mogli gledati noću
Da nam samo nije ovog
Treštavog bliještećeg grada
Zapravo lažem
Ne bismo
Jer ionako si
Svaki put
Svugdje gdje ja
Nisam
Ali hej nema smisla bacati uroke
Na natpise na šalicama
To što smo mi profućkali
Ama
Baš
Svaku
Priliku
Ne znači da drugi hoće
Ima valjda i pametnih među nama
Koji će zajebati neonske reklame
I odvesti se autom do neke livade bare
Brda
Kao da je bitno
Kao da je imalo bitno gdje
I koji će moći vidjeti
Sve one galaksije
Koje su trebale biti za nas
OGOLJIVANJA
Postoje različite vrste
Ogoljivanja
Onu prvu najbolje poznaju
Kirurzi
Lovci
Mrtvozornici
(Premda je tada čitava stvar
Uglavnom
Nepovratno gotova)
Postoje i neki suptilniji
Oblici
Naučili smo skidati
Druge i sebe drugima
Kao da smo sastavljeni od
Brezine kore
Koja otpada sama od sebe
Ako ju blago povučeš prstima
Ali mene zanima jedno
Sasvim drukčije rastvaranje
Želim saznati jesmo li
Doista izrađeni od svjetla
Rumi je o tome pisao
I Leonard Cohen
(O nečemu sasvim sličnome)
Logičkom dedukcijom
Barem jedan od njih
Bi morao biti u pravu
MRAK
Odbrojavamo do ljetnog solsticija
Već sada sunce izgleda kao da se
Više nikad
Neće sjetiti zaspati
Neobično mi je uvečer gledati nebo
I pticama je zasigurno neobično
Volim početak ljeta
Kad je apsolutno sve još
Apsolutno moguće
Nakon dvadesetog lipnja
Zapravo je početak kraja
Čitavo je ljeto jedan golemi suton
Ne znam zašto ljudi to ne shvaćaju
Treba uhvatiti u zjenice
Ove posljednje beskonačne dane
Sačuvati svjetlo iza retine
Kao solarni kolektori na
Sjajnim nepreglednim poljima
Pa onda tamo najesen
Vaditi iz sebe pune oči i džepove svjetla
Spremati ih u staklenke kao krijesnice
Ovjesiti ih na ograde, štrikove, omotati
Oko zabijenih kolaca u vrtu
Zaboraviti na tren da nam prognoziraju
Jedan mnogo tamniji mrak
ISTRAJNOST
Prije samog početka kiše
Dok oblaci još nisu sasvim sigurni
Hoće li ili neće prolijevati
Svoja tijela
Kao ja kad sjedim pokraj tebe
A svemir još nije donio
Konačnu odluku
I sve je moguće
I nema druge nego čekati
Napola zadržati dah
U I Chingu to zovu
Perseverance
Istrajnost
Postojanost
Šutjeti
Postati neutralna komponenta
Kiša će pasti
Samo ako oblaci tako požele
Ja ću pasti
Samo ako ti
UNUTRA
Posadila sam u kupaonici
Dvije umjetne biljke
One prave ne vole biti tako
Daleko od neba
Vani se već danima nećka
Kiša
Biljke u kupaonici o tome
Ne znaju baš ništa
One imaju svoj mali
Ukalupljeni svijet
I nemaju kamo rasti
I nemaju kako rasti
(A kad bi i
Mogle rasti
Bilo bi to samo
Prema unutra
Kao pjesnici nekako)
