Objavljen izbor iz poezije brazilske pjesnikinje Narsize Amalije
U izdanju Udruženja „Alia Mundi” za kulturnu raznolikost po prvi put je objavljen izbor iz poezije Narsize Amalije, jedne od najznačajnijih intelektualnih figura brazilske književnosti. Poetska zbirka „Magline” (Nebulosas) objavljuje se povodom značajnog jubileja – 100 godina od smrti Narsize Amalije, prve profesionalne novinarke u Brazilu. Izbor iz poezije pod naslovom „Magline” objavljuje se povodom 100 godina od smrti brazilske pjesnikinje, novinarke i aktivistkinje Narsize Amalije. Publikacija je objavljena uz podršku Fondacije Nacionalne biblioteke brazilskog Ministarstva kulture i Instituta Gimarais Roza pri Ministarstvu vanjskih poslova Brazila. Izbor iz poezije sa portugalskog je prevela Ana Stjelja, koja je i autor predgovora, dok je za ilustracije – kolaže zaslužna Ljiljana Stjelja.
Narsiza Amalija, se smatra jednom od vodećih brazilskih intelektualki 19. stoljeća. Ona će u kulturnoj povijesti Brazila ostati zapisana kao pjesnikinja istančanog pjesničkog stila i jezika i prva profesionalna novinarka u Brazilu.
Osim što se bavila književnošću i novinarstvom, radila je i kao učiteljica i prevodilac sa francuskog jezika (prevodila je djela Žorž Sand), a posebno je bila aktivna i kao abolicionistkinja i velika borkinja za prava žena u Brazilu. Ove godine obilježava se sto godina od njene smrti.
Rođena je 1852. godine u gradu Sao Žoao da Bara. Odrastala je u intelektualnoj porodici. Njen otac bio je književnik Žoakim Žakome de Oliveira Kampos Filjo, a majka Narsiza Inasia de Kampos, koja je radila kao učiteljica u osnovnoj školi. U svojoj 11 godini, zbog očeve bolesti pluća, seli se u brazilski grad Rezende. Amalija je ovaj grad veoma zavoljela i u njemu je često pronalazila poetsku inspiraciju. U tom periodu piše i svoje prve pjesme, i objavljuje svoju prvu i jedinu zbirku poezije pod naslovom „Magline” (Nebulosas, 1872).
Knjigu je tiskao i objavio čuveni i prestižni izdavač Garnier koji je posebno bio fasciniran činjenicom da se u to vreme jedna žena osmjelila na književno stvaralaštvo. Njegova podrška je zasigurno bila od velikog značaja i neka vrsta ohrabrenja da nastavi da se bavi intelektualnim radom.
Njenu poeziju je volio, a nju visoko cijenio i Pedro II od Brazila (1825-1891), drugi i posljednji car Brazila. Za njen književni rad od posebnog značaja bila je podrška koju je imala od Mašada de Asisa (1839-1908), koji se smatra najvećim brazilskim piscem. Posebno se istakla kao novinarka. Vođena snažnom društvenom osjetljivošću, borbom protiv ugnjetavanja žena i ropskog režima, mnogo ispred svog vremena, pisala je brojne članke feminističke i republikanske prirode. Godine 1884. pokrenula je dvonedeljne novine „Gazetinja” (Gazetinha), a sarađivala je u časopisu „Čitanje” (A Leitura, 1894-1896).
Pred smrt, ostavila je neku vrstu oporuke budućim književnicama kojima je poručila:
„Rekla bih inteligentnoj ženi – Umoči svoje pero u krv svog srca i u svoje stvaralaštvo udahni zaljubljenu dušu koja te oživljava. Tako ćeš ostaviti trag živosti u svim čulima.”
Narsiza Amalija je umrla 24. jula 1924. od dijabetesa, u 72. godini života. Pred smrt je već bila slijepa, siromašna, i imala je problema sa kretanjem. Sahranjena je na groblju Sao Žoao Batista u Rio de Žaneiru. Nakon smrti, potpuno je pala u zaborav.
Pjesme možete pročitati na: Elektronski književni časopis „Enheduana”.
