– izbor pjesama-
Baka, zašila sam ti pjesme.
grubost nikad nije spavala.
ali nježnost se potajno zavukla
u njene jastuke
1. Smrt ima brkove
Bojala sam se djedove britve
kojom je okrznuo krošnje
i golubove kraj šešira
Njegovi brkovi su usahla vrba
zaspali nad tanjurom staroga kruha
Mliječna staza rascvala se zorom
Ura na zidu odbrojava je sekunde,
djed se više nije probudio
iz sanjivog vrta u koji je zalutao
Doziva me zamrznuta šuma
u kojoj su kupine dozrijevaju sporo,
da mu skinem zvijezde
i položim ih
ispod naše krošnje
2. Srce je pas
Čuvala sam štence
od proždrljivih potoka
gavezom im mazala
zubno meso
neiskusnim rukama
U naborima slatke vode
hvatala sam šape
ribarskim štapom
(starim grabljama)
i pokušala oživjeti
dragi lavež
Selom se kotrljaju kuje
ližu legla,
što mi daruje utjehu
koju su ukrale pijavice
i gnjevni ljudi
Talože se pseća tijela
u trbušnoj šupljini sela,
rascjepa bez konca
i plamte kroz mrak
3. Tragovi u rukama
Baka čisti klipove kukuruza
odjevene u grube košulje
koje vole prerezati
linije na dlanovima
Baka čita:
u njima stanuju
moj život i sudbina
opominje me da se klonim
očiju iz šipražja
Želi me spasiti
od neizbježnog
prekrojiti sudbinu
4. Drvarnica za odbačene
Zvijezde su ugasile dan u staji,
majka se nije vratila
u drvarnici je slagala drva od pepela
i odvajala zrna od mahuna
sjenice u njenoj kosi prizvale su
hladne i kišovite godine
ispod trulih drva
posadila je visibabe
majka je među njima
tražila svoju prvu ljubav
djetelinu na njenim dlanovima
pokosila je usamljenost
koju je naivno izabrala
5. Posjetitelj
Oči smo gubili
u mutnim lokvama
U gunj smo umatali
isprike, udarce, odlaske
Na tavan smo polagali
dragulje, pjesmice, uspomene
Gdje su nestale dječje cipelice?
Negdje daleko od zagrljaja,
tako crvene i stare
Najdraže cipelice u kojima
sam trčala u prazninu
Jedne večeri
kroz prozor moje sobe
uvukao se vrag
Nisam pričala
o ogledalu koje mi je poklonio
o češlju kojim me češljao
Naučio me
čitati slikovnice,
stopiti se s boli
u otrovanom tkivu
Govorili su mi
da budem majci lijepa
da budem ocu dobra
i bila sam
majci lijepa
ocu dobra
i voljeli su me
6. Sirena ili drugi dom
Nisam se rodila
kao djevojčica
rodila sam se kao sirena
plivala sam u potoku
gdje si me našao ti
pred kojim dišem na škrge
Odsjekli ste mi noge
i moj glas
ti i tvoji prijatelji
jedne zimske večeri
kad su sretna djeca
čitala priče
o saonicama na nebu
Potok se smilovao
moje ljuske tiho su otpale
a kosti postale mekane
tata
odavno ne dišemo
isti zrak
Vani je hladno
govoriš mi
znam
daleko je svibanj
ima dovoljno vremena
za nestati pod ledom
7. Ljuljačka
Na sredini dvorišta
ljuljačka na trešnji
klati se do obzora
baka, ljuljaj me
nek’ mi kosa postane klasje
u domu punom pogleda
što sijevaju kroz zrak
ispruži srce kao noge
poljubi izgrebana koljena
baka, ljuljaj me
sve do trena
kad dozriju trešnje
uberi mi najljepšu
zagrli suze
ne želim otići s ljuljačke
ne smijem spustiti noge
pojest će me mravi
korov iz dvorišta
zarobit će mi korijenje
bakina ruka njiše me
uznosim se
iznad trešnje
baka, zaljuljaj me
vidim te
stižem
8. Prijateljice
Bezuba vila iz sela
pozvala me u svoj dom
u kosu mi je stavila slamu
pred mene zdjelu krumpira
gulile smo jedna drugoj
usamljenost do kosti
9. Vjenčanje
Svježe tijesto
nadima kao krhko tijelo
miruje užegli zrak,
otvara pukotine u zidu
gdje leže gobleni
u njima stanuju
sretnije djevojčice
Svjetlo se propinje
u dvorištu topot kopita
probija bubnjiće
zamasi sjekire
raspolovili su jutro
zarobili mačiće
rođene u kantama
Debele jabuke
nabrekle od mirisa
dozivaju djevojačke noge
da se sakriju u voćnjaku
u haljini od paučine
zrelim plodovima
zavjetuju se na sreću
10. Za Elizu
Eliza se ne želi vratiti
u kuću što jede djevojčice
umiva se u jezeru
što zrcali srnine umnjake
Elizu doziva duboki mulj
Ostavila je igračke
kravama i kokošima
u čijim krevetima
leže nazubljeni srpovi
skraćuju Elizine haljine
drobe majčinu čeljust
Poklonila je bilježnice
pijanim skitnicama
da čitaju brojalice
na žitnim poljima
u igri skrivača –
Elizu je obuzelo
crnilo čempresa
Ubrala je voće
za vještice iz ribnjaka
složila šarene rupce
na djedova koljena
isplela pletenice
do njegove rake
Čuvala je ljubav
za bakinu mrtvu mladost
i bijele rukavice za mast
brižno zalijevala
malo srce pod rebrima
vodom iz potoka
Eliza vjeruje
da će u njoj narasti
divlja ljubičica
Doziva je šuma,
uvijek je doziva
da se vrati u kuću,
zakopa djetinjstvo
trule kosti
među mahovinu
Eliza joj odgovara
jekom jelena,
šuštanjem papira
među dlanovima
grli tijelo šume,
previja svoje rane
ilustracije: Lucija Švaljek
