***
rado bih se pocijepao
i udijelio troškove mrtvome moru
rado bih uši izokrenuo
i potopio se glavoboljama
svojim sivim gušterima
uhvatio bih se i okrenuo,
ne bih jecao,
ne bih govorio
mrzio bih pusta slova,
mrzio bih sebe,
početak priče,
vonj svijeće pred očima
zaspao usred svega
bez pamćenja
i pojma o trenutku
s danima i zvukovima
bez kazala
i bez vjetra
uzeo bih tavan na koji smještam
inventar glomaznosti
zaboravio raspored trava
i jutarnji položaj sunca
gluh na sve osim daha
sa strujom u glavi
vitkijom od vitkog ludila
jednom ohlađen,
dočekivao bih nove hladnoće
taman, tvrd i pust
kao papir iz snova
očišćen i nestao,
nerođen i mirisan
***
slijepa smrt
užgano nebo
kodeks polipa
slovo lovarsko
trudbenički um
novi glas
barikade kao i jučer
pad saveza
ljetno popodne
zastoj i zahod
kazališne daske
ulična pjesmarica
i ulično suh
skitnica pješak
dan zemlje
s vremenom
grafit zapis
seljačka kuća
troškovi pokopa
***
sutra će me vlak odvesti u zaborav
jedan po jedan
nižu se jednaki svojim precima
potopit ću se na tračnicama,
glup kakav jesam,
smrdljiv poput gljive,
prazniji od nebesa
iščupat ću si pružni maslačak,
na sivom se papiru oslikati,
lansirati se potrošenom kartom
u najtanji prostor između predgradske tvornice i zasušenog pisala
s navučenim oblacima,
svejedno kojeg dana,
bit ću opet zaborav sam sebi
popisan karton svake polovične radnje
***
raspoređen ni u kome
zaslađen
potrošen
lijepim iskustvom
šepanja
sanjam visoke zgrade, velike labirinte,
hladnu maglu tankog leda
ktome i pad s velike visine,
smrt hodočasnika,
rupu u prsima
i cvijet svijeta
