Telefonski poziv

Sanja Domenuš

Foto: Vinzent Weinbeer

roštilj

dolaskom proljeća 
susjedi pale roštilj
mirisi se premještaju
iz dvorišta u dvorište
u koncentričnim kružnicama
nalik na godove drva
kojim lože vatru
roštilj uvijek uznemiri duhove
širi tugu
za izgubljenim obiteljskim skladom
za roštiljima koje smo radili zajedno
muž vojnik i ja
stavljali na vatru
meso natrljano začinima
za tu sam ih priliku uzgajala
u teglama
mrvila među prstima za jaču aromu
nisam razmišljala o tome
kako je vrijeme 
podložno trajanju
i da bi bilo dobro
da sam ga držala na oku
jer ako ne paziš
kao što ja nisam pazila
sve se u času pretvori u dim
a riječi
koje smo razmjenjivali za stolom
postaju zaboravljene
i s vojnim počastima
šutke prelaze u sjene
naš roštilj godinu dana
nitko nije zapalio
a sve začine je uništio mraz
ponovno sam posadila
jedino majčinu dušicu
čula sam da su se u njoj
nekad kupali vojnici
da bi ojačali


dvorišta

moje je cijelo djetinjstvo
raslo po raznim dvorištima
bosonogo i bezbrižno
kakvo već može biti
valjalo se po travi
na suncu lovilo sjene
od tratinčica pravilo vjenčiće
i stavljalo ih na glavu
dvorišta bismo uglavnom mijenjali
noću
kad bi ih tiho
na prstima napuštali
noseći
samo ono što smo mogli ponijeti
u rukama
ne želeći se opteretiti
svojim premalenim kućama
nikad nisam znala
u kojem se dvorištu budim
kad bih ugledala
jednaka drva složena na hrpu
psa vezanog za kućicu
koji laje bjesomučno
i malu voćku koja još ne zna
 što će biti kad naraste
sve ostalo je djelovalo nepoznato
iako sam uglavnom koristila
iste rute
po kojima sam se vraćala
čak i zatvorenih očiju
dvorišta pokušala
prepoznati po mirisu
kuhanih variva
plijesni i vlažne zemlje
ali
izgleda
dvorišta uvijek znaju
gdje im je mjesto
samo ih ja vječno tražim


telefonski poziv

više ne volimo
kad se čujemo telefonom
tata i ja
uvijek osjećamo strah
neka ružna strepnja u nama zavlada
tata kaže
zašto me zoveš tako kasno
nikad to ne činiš
pa pomislim kako se 
dogodilo nešto strašno
nemoj me zvati u to doba
jučer nije volio
kad sam ga nazvala rano
rekao je gotovo istu stvar
ne volimo više
kad se čujemo telefonom
tata i ja
uvijek se pitamo što je sad
što se opet strašno dogodilo
očekujemo loše vijesti
to je ono što pretpostavljamo
više mi ne priča puno na telefon
a ja uglavnom šutim
kad ga nazovem
jer se bojim da bi svaka riječ mogla
biti pogrešna
umjesto toga čekam da mi
slaže kako je sretan što me čuje
da mi kaže nešto potpuno drukčije
prije nego…
završi poziv


tata i ja gledamo utakmicu

tata i ja gledamo utakmicu
na Segestinu stadionu
igra Segesta
i još neki nogometni klub
ne sjećam se više koji
pet mi je godina
i nikad nisam bila na stadionu
tata me stavlja na ramena
ruke sam zapetljala
u njegovu kosu
i tako se držim
kao krošnja za stablo
dolje svjetina viče
spremna nekomu polomiti kosti
najviše prijete čovjeku
kojem izgleda svi znaju ime
sudac pederu
sudac pederu
ja ponavljam za njima
taj čovjek je očigledno
preslab da šutira loptu
pa samo trči za svima u krug
tata me oduševljeno podiže 
svaki put kad naši daju gol
u ruke mi stavlja 
sladoled od vanilije
koji mi curi niz prste na majicu
trudim se što više polizati
ližem i majicu da ne ostanu mrlje
mogla bih zauvijek ovako
jesti sladoled
rasti kako želim
visoka kao bandera
volim taj pogled odozgo
sve bitno postaje nebitno
ptice to ne razumiju
one su tako rođene
da nas gledaju s visoka
do kuće me tata nosi na ramenima
hodamo na toplom svjetlu
kasnog proljeća
ja mu govorim u uho
sudac pederu
sudac pederu
kod njega to izaziva 
smijeh
slušam ga kako se smije
i s rukama u zraku
čvrsto držim njegovu sjenu


debele žene

debele žene su uglavnom
dobre kuharice
izgledaju poput onih
dobroćudnih crnkinja
iz filma Prohujalo s vihorom
koje golim rukama
otvaraju staklenke
i premještaju ormare po kući
tijela su im prevelika
da ih zadrže
kad počnu grliti
i podizati ljude u zrak
one se stalno brinu
ima li dovoljno hrane za sve
i boje se da netko 
ne ostane gladan
debele žene su
dobre s mesarima
točno znaju koji im komad mesa
trebaju ispandlati
da bi ga mogle nadjenuti povrćem
i smotati u štrucu
one osim toga peku fine kolače
s manjim udjelom file
jer za vrijeme pripreme
kremu kušaju
velikom žlicom
da se uvjere
ima li grudica i
kakav joj je okus
debele žene često imaju
mršavu djecu
zbog toga imaju noćne more
i slabo spavaju
zabrinute da im djeca
ne budu bolesna
i ne završe na infuziji
u snu smišljaju strategije
kako tomu stati na kraj
one obično imaju i mršave muževe
koji u dnevnom boravku
čitaju novine
dok čekaju ručak
ili gledaju modne revije na TV-u
koje nose žene
pune kostiju i kože
na prvi pogled se može vidjeti
da ne jedu previše, gotovo ništa


krumpir i zelje

u trgovini kupujem
krumpir i zelje
puno toga znam 
skuhati od krumpira i zelja
danas je na repertoaru
ćoravi gulaš
bez mesa, samo zaprška
i krumpir, malo češnjaka
da zamiriše
u posljednje vrijeme
vodim skroman život
na meniju imam jednostavne
namirnice
ili jedem besplatno
po domjencima
nasmijem se tomu
dok izlazim s vrećicom
kroz vrata trgovine
iznad mene
vrana baca s krova
orah na pločnik
koji puca popola
ispred jedan čovjek
vadi kruh iz kontejnera
podne je…


galeb

poslijepodne na rivi
jedna žena čisti ribu
skušu i dvije orade
brzim i odmjerenim potezima
struže srebrne ljuske
i oštricom reže mekan trbuh
na pristojnom odstojanju
galeb strpljivo čeka
da ona u more baci ostatke
pa da se raširenih krila
obruši na njih
galeb je posve običan
ni po čemu se ne izdvaja od drugih
o njemu nitko neće napisati knjigu
ne izgleda nimalo uzvišeno
dok mu iz kljuna visi riblja utroba
i krv kapa po perju
ljudi kao i galebovi vode
posve besmislen život
nimalo nalik onom Jonathana Livingstona
koji je želio biti drukčiji od drugih
i težio višim ciljevima
moj galeb s rive
baš poput mene
i većine drugih stvorenja 
na zemlji
razmišlja samo o tome
što će danas baciti u kljun
naš život nije alegorijska priča
mi za razliku od Jonathana
manje razmišljamo o smislu stvari
ne tragamo za idealima
malo toga nas zaista zanima
općenito živimo jedan
sunčan dan i čekamo
ženu da očisti ribu


čistačica lignji

izgleda da ću dobiti posao
negdje na moru
kao čistačica lignji
već sam nekoliko puta
razgovarala s budućim šefom
bio je blagonaklon
prema mojoj molbi za posao
ali mi je napomenuo
da najprije moram raditi neke
jednostavnije stvari poput
nošenja kašeta s lignjama
pranja betona ispred restorana
zatvaranja i otvaranja suncobrana
prije nego što se probijem
u čarobni svijet čišćenja lignji
zbog toga svaki dan
na obližnjoj tržnici
kupujem lignje i spravljam ih 
na različite načine
samo da steknem potrebno
iskustvo
jer ponavljanje je važno
a put do uspjeha trnovit
u redu u banci sam primijetila
da se ljudi udaljavaju od mene
bježe na drugu stranu
ne obazirem se na njih
u mislima stojim nasred restorana
u bijeloj pregači s natpisom
S.D. profesionalna čistačica lignji
i pred zadivljenim očima
svog budućeg šefa
poprečno presiječem
lignju ispod očiju
tako da krakove
odvojim od glave
pa se spretno pomaknem u stranu
da me ne pošprica 
mlaz crne tekućine
koji izleti u zrak poput vodoskoka
i pljusne na pod


nedjelja

dani mi se sve više dijele
na nedjelje 
i na one koji nisu nedjelja
nedjelje su posebne
usporene i mirne
ujutro otvaram prozore
dugo ispijam kavu
ručak pripremam u pećnici
koju povremeno otvaram
da nešto podlijem, okrenem
ili dodam
nedjelje u mojoj glavi blistaju
poput piste na koju slijeću avioni
ili pak
izgledaju zamrznuto u vremenu
kao srndać
kojeg je moj muž fotografirao
jednom u šumi
bilježim nedjelje na papir
ostale dane ne zapisujem
tako sam otkrila
kako su sve moje nedjelje
nekako slične
kao da cijeli život proživljavam
jedan te isti dan
ispočetka


nije lako uloviti bijelog nosoroga

dobri ljudi su opasni
kvare sliku društva općenito
njegovih manje dobrih članova
već na prvi pogled
izgledaju sumnjivo
stalno nekog spašavaju
razgovaraju s kitovima i bukvama
bogzna o čemu tada pričaju
dobre ljude je teško pronaći
ne iskaču iz paštete
potrebna je određena vještina
i iskustvo
koje se stvara godinama
kao kad krivolovci love
rijetke životinje
nije lako uloviti bijelog nosoroga
dobre ljude je važno
na vrijeme otkriti
izdvojiti da ne zaraze ostale
posebno mlade
koji se tek formiraju
na koje se može lako utjecati
zato je neophodno
pripremiti zamke
strpljivo čekati koliko treba
dobre ljude je teško uloviti
i nije sigurno da ste uspjeli
kako biste se uvjerili
najbolje ih je izvagati
jer ispada kako su oni
za 21 gram teži 
od većine
kojoj je svejedno
i ne osjeća ništa