ASTRONAUT
U beskraju
među kristalima
plutaju oceani.
Prostitutka bez jezika
sastavlja noć od papira
dok dodiri mora i soli
umiru među borovima.
Potpuno impotentan
proklinjem pokojne
a ne znam ni letjeti.
BEZ INSPIRACIJE
Goli list papira mi pokazuje srednji prst
dok ja masturbiram na članke
u nekom ženskom časopisu.
BIS ZA MOG OCA
Bol u lubanji je pustila travu da raste
Da raste kao i sumnja
Da raste kao i potomci.
Krvi je bilo previše
Iscrpljeno tijelo i suha usta
Divovi su uspavani u pukotinama
Sirovo meso pod jastukom
Umire se vikendom
Umire se svakodnevno
Ne brini
On spava s osmijehom
Samo tiho napusti sobu
Te pusti tišinu da jača.
Infekcija sistema bez mjesečine
Skica ogoljene kičme.
Umijesto bisa,
natoči mi još jednu
za mog oca.
BLASFEMIJA
Okus sumpora
i gnjev Božji
u odajama ljubavnice
dok čeka menstruaciju.
ČOVJEK OD SOLI
Galebovi nad plavom pustinjom
Jedra od vjetrova
Morski čavli na kabanici
Ispucana koža zbog mjeseca
Tijelo umorno pod drveno palubom
Mreže isprepletene u tragovima kose
Spokojne oči na pučini
susreću zoru
Odjednom topovi razoriše masivna zvona
Izgubljen u vlastitoj kući ne pronalazim zatvore
Zalogaj ribama, valovima
Kormilo ne puštam.
Usprkos apsurdu struje
punom snagom plovim kroz crne kanjone.
Ne prstajem disati
Ne prestajem moliti
Ka suncu
Ka kopnu
DELIRIUM TREMENS
More mi liječi bolest
i tugu koja je u nijansama
ali duboko grize.
Suton mi oprašta grijehe mladosti,
godine Bosne.
Rubac je natopljen suzama.
Moja majka moli
dok pijan ležim u haustoru.
DOBA REPUBLIKE
Rijeka odnosi leševe skupa s posteljom
Bezimeni spavači zapostavljaju umorna jutra
Asfalt na cesti ocrtava nove granice
Hladno i teško olovo poboljšava probavu.
Revolucionari pjevaju balade tužnim ljubavima
Spaljeni su mostovi okruga Madison
Mužjaci siluju precijenjene ženke
pa ih dave dok ne prestanu disati.
Gospodski mrzimo čak i slobodne dane
Obrisani životi odjekuju samo vjernicima
Poglavice poretka kroje obale
Nebo nad republikom je trulo.
Prosjaci su face u skupim odjelima
Tvornice proizvode skakavce invalide
Fusnote na dnu su potpuno nečitljive
Pustite nas da uvenemo bez aplauza.
DUHOVI
Poslijednji poljupci,razodijenuti,
bez jeke u glasu stenjemo
neopaženi i zagrljeni
među kolonama ljudi
Taj silni svijet je bio ispred tebe
Ja sam ionako uvijek ostajao
Samo sekunde su nas dijelile
od dolaska tvog vlaka
na peronu broj 4.
GODINA BOLI
Oprosti za ovu godinu, nije moja
Nisam stigao zapaliti vatru među planetama
Čistilište je jako veliko kad nemaš nikoga
Čak ni trenutci ne prolaze uz sline poljubaca.
Vikendi provedeni uz ostatke početaka devedesetih
Težina kiše duboko uronjena u plučima
Naborana lica, naborani grad
Sreća je prolazna.
Skriveni iza zastora ne primječuju sunce
Nedostižni ideali bez okusa i mirisa
Noći žive i jasne poput zvijezda
te lucidne kapi votke koje oduzimaju javu.
Moja mala đepna Venera,
Moja pokora,
Glatke i čiste kosti na meniju sutrašnjice
Pogledi prate suptilan dah ponoći
i godinu boli.
JUTARNJA KAVA
Gorko slatki okus
koji briše sve posljedice prethodnog
Miris koji razbija staklene misli
Trljanje očiju i besmislene priče jer nisam još sav svoj
Gledanje u ništa
Crne naočale prekrivaju pravu sliku svega
Jer opet sam negdje drugdje
Negdje gdje poljupce razmjenjuju samoća i tuga
A i Ona mi još grize vrat…njoj je ionako svejedno
Mučna i uvrnuta sloboda se nadzire tek u treptaju oka
Ne mogu se probuditi
Ne mogu ni sanjati
I tastatura je vjerojatno umorna od mog silnog udaranja po slovima koja nisu kriva
Pepeljara je puna,
dok je u šalici ostalo još samo malo.
