Helga Antolović

Strahovi moji U ovom lažnom sjaju, u prividnom raju gdje svi svakom laskaju. Ništa me tu ne veže, ne dopire do mene, ne seže … Idem tamo gdje ludo se više

Nema te nigdje … A tu si. Ko’ bezvrijedan, potrgan poklon ležiš pored mene… Pred očima ti prolaze slike i sjene moje, a i njene. Tu nema te, gdje li više

Nikom te nedam Pretpostavljam dapretpostavljati ne mogu …Sve što mogu je pomoliti seBogu. Na pitanje svoje jošodgovor čekam,jer danima me muči … A rješenje u meni čuči. Predpostavljam dapredpostavljati ne više

Vrijeme je stalo Ni okrenut se nećeš, a život proletjet će pored tebe… Ni shvatit nećeš da već prebolio si i mene. Na usne boje trešnje samo sjajilo mećem, u više

Nepredvidljivo Otvoreno sam more. Nezaustavljiva… Nepredvidljiva. Nisam sigurna luka.Nije mi strana olujnih valova buka. Klizim ti niz obraze kaovoda. Dok u dubine morske toneš poput potopljenog broda. Otvoreno more ja više

Pisala sam… Na snijegu pisala sam tvoje ime. Čim zabijeli, pisat ću i ove zime. Pahuljicu snježnu na tvom licu sam srela… Na usne ti je pala, poljubit te htjela. više

Biser u oku Uzburkano more, ti i ja… Držiš me za ruku, šetamo. Kiša samo što nije počela. Naša srca su kao more uzburkana jer borimo se iz dana u više