Nepredvidljivo
Otvoreno sam more.
Nezaustavljiva…
Nepredvidljiva.
Nisam sigurna luka.
Nije mi strana olujnih valova
buka.
Klizim ti niz obraze kao
voda.
Dok u dubine morske toneš
poput potopljenog broda.
Otvoreno more ja sam,
a ne sigurna luka…
Tu bit ću samo dok čvrsto me drži tvoja ruka.
Vedrina u srcu
Vidiš, tamo crno nije, al’
nije ni bijelo.
Od polovice je više, al’ još
nije cijelo.
Uz rub puteljka šareni se
krišom procvjetao cvijet.
Za rukohvat se čvrsto
primi…
Započinje turbulentan let.
Bez putnika i autopilota u
potrazi boljeg života.
Vidiš da tamo crno nije , al’
nije ni bijelo…
Sivilo zamaglilo razum, dok
srce vedrini vratit bi se htjelo.
Vila
Mala vila sam bila,
u vrtu tulipana i crvenih karanfila…
Sa ptičicama u gnijezdu sam snila,
leptirica svjetlucavih krila.
I ti imao si svoju milu vilu,
nekad spavao si joj u krilu.
Pričala ti priče o dobrim
vilama što prstima češljaju
svoje duge kose…
Smočene od jutarnje rose.
I plesala po mokroj travi bez
muzike, nota i klavira.
Čuvala te ko zjenicu oka svoga,
nikad dopustila nebi da itko te dira.
Plava voda
ispod plavog svoda…
Tajnu želi da oda.
O bistrini svojoj.
Povjetarac s planine
radosno pišti,
miluje ju i čisti.
Kapi srebrno plave poput
safira zbog hladnoće njene
nitko ne može da dira.
Dobre vile noću vidjeti
hoću.
Kako se kupaju u haljini
plavoj…
Sve,
baš sve
sliči bajci pravoj.
Zlatna vrpca
Daleko od tebe odnose me
jake morske struje.
Natrag plivati ne mogu…
Jače je od oluje.
Na obale bezimenih mora
odnijet će me sutra…
Tamo gdje vedrija su i
toplija jutra.
Tamo gdje budit će me
poljubac iz dubine srca…
Kosu svezat će mi suncem
obasjana zlatna vrpca.
Tamo naći ću ono što mi treba,
zaboravit na crne boje neba.
