1.
Moje sjećanje leži na gornjoj polici staklenoga kredenca,
ima miris zgnječenog oraha, razmazanoga po mekom drvetu violine,
klati se u ritmu poloneze s čestim izmjenama tempa i naglašenim harmonijama,
ima boju sutona na moru, dodir oca mornara i zvuk Balkana
klepetanje potpetica po kaldrmi i povećane kvarte,
okus zrelih datulja i smijeh zaigranog djeteta.
Moje sjećanje je prošlo i moje sjećanje živi
miluje i boli kad ga nenadano sretnem
kad se mimoiđemo u veži sive podzemne, oronulome kupeu i probušenoj karti Prag-Kolin
u nekom istom osmijehu
u nekom istom pokretu
istoj ruci, pjesmi, filmu.
Zaljubim se, katkad, u svoje sjećanje i živim u samoći
jer od sjećanja se ne živi, a to mi još nitko nije rekao.
2.
Daj mi da zagrebem noktima krvavim od nedostajanja po lijevoj poli srca.
Kažu da tamo leže sjećanja.
Daj mi da ih seciram na sastavne dijelove, razgradim na fragmente boja i atoma nemira
koje ni mlada mjesečina neće spojiti i križ pod trulim orahom će biti njihov križ,
počivali u miru ili kako god kažu
s smeđim leptirima i uvenulim vijencima cvijeća
pod trulim orahom koji trune kada ga napuste ljudi
pod trulim orahom koji se savija u ponoć
pod trulim orahom koji krije šišmiše i pauke
pod trulim orahom bez ljudi
bez ljubavi, bez čežnje
bez osmijeha, bez zraka
pod trulim orahom
moja sjećanja na tebe.
3.
Postala sam pušač jer mi nedostaješ s lijeve strane
da nosiš moje misli nabrekle od života
i prstima da mi makneš pramen s lica uveo od sjete i zatomljenoga smijeha
dok se borim za dah , pokušavajući objasniti sebe bez tebe
a ne mogu, nikada ne mogu
jer me tada i nema osim u zalutalome oblaku dima
i jednom kada nas se bude zvalo onkraj duge
neka ja budem prva
jer zaista,
zaista
mrzim biti pušač.
4.
Kada tebe nema, ja ne zalijevam kavu
smiješno je i dječje, jer kažu da sam odrasla,
a ja i ne znam koliko mi je godina,čak i to tebe pitam,
ti se smiješ i gladiš me po obrazima, a ja se ljutim jer mi ne vjeruješ
da me boli ispod grudi dok očima pokušavam zarobiti prazninu
beztebnosti
ako je to uopće riječ,zapravo me nije ni briga
i molim te da mi oprostiš, ali ja stvarno kada tebe nema
i ne zalijevam kavu.
