Odlaze moji prijatelji odlaze veliki
s kim ću biti s kim ću vino piti
dok večer spušta svoje tamne smokve
nad Makarskom, s kim ću sada raspravljati
o Mediteranu maslini i Borgesu
Otišao je Veljko Barbieri i stol
za kojim se dugo sjedilo i govorilo
o kuhinjama kao što se govori o carstvima
o knjigama u kojima hobotnice imaju pamćenje
a srdele tugu
Sada te nema, valovi tuku rivu
kao slijepi kroničari vremena
i čini mi se da odlazi cijeli jedan svijet:
konobe zadimljene razgovorima
I vidim kako ti Arsen naslonjen na oblak
od dima govori:
more će večeras biti tamnije
Neka te primi to veliko more širokih stolova
a nama ostaje samo sol na prstima
i miris djetinjstva miris ružmarina
razgovori o gastronomiji kao o metafizici
obrudetu kao o sudbini
Zbogom prijatelju
i neka ti vječno traje večera
pod zvijezdama
što mirišu na ribu vino i beskraj
Tomislav Marijan Bilosnić
Zemunik, večer, 18. svibnja 2026.
