Viva la musica

Zrinko Šimunić

COLOSSEUM

Bili su za nas bogovi glazbe

nešto ukusno i sočno, prepun

složenac mirisa i boja, harpun

grimiznih riba u tišini gozbe

Točila se svila u krletki soka

pali nabori u šuštaju leptira

izvijala se žena niz grlo satira

mazila truba u vodenici sroka

Bijaše to molitva, svečani krik

u prašumi snova. Prosijali dah

sunca u pučini krošnji, cilik

mitova u mlinu smijeha. Pasli

smo uši i kupali mozak, uzdah

prosuli u zlatnom kotlu srasli

______________________________________

*** Colosseum – legendarna jazz-rock skupina


Tai chi chuan

Slušam tu glazbu punu soka

razgaljujem grudi

nadimljem dimove svjetla

u pećini mesa

smirujem duhove udišem san

Slušam to kovitlanje, sapunicu

kovanog tijesta

loptanje zuba u žuboru leptira

drhtavu frulu

u kolobarima vodeni

zvjezdan

_____________________________________

*** Slušajući jednu kinesku kasetu, cvrkut ptica na njoj ….


Radio Sljeme

Baš volim kad kiša

šušti

u carstvu

pliša

baršunasto, usred nosa

jorgovan diše

A na radiju pljušti

country

benevolentno

za njim se prelije blues, kolokvijalno

naposlijetku

sve zagrije šansona, narašpani

francuski poj

napukli alt zarominja

slatko

Bobočka

I opet prostruji kiša

raskošna

u crnom

pocupkivanju pliša u lokvi

kraj ulične lampe

Jorgovan diše

A na radiju svira blues
udara dur


Tequila Sunset

Sunce je odjednom zazlatilo grane

         mokro lišće

i šiknulo

malinovac na nebeskim proplancima

protintalo

u potocima jarkih boja

točilo se na kuhinjskom zidu, zaplamsalo

u smočnici

i ostaklilo ognjen’ sag, sjaj kovine

u zrcalima zgrada

Al tamo, na istoku

nebo je bilo olovo

         tmasto

i strašno

ko strašni sud

Vješta kulisa za mondenu

fotografiju

tamni svod u baroknoj alegoriji

gdje zlatokrug me zarobio, zaoblio

me u sobi mojoj, sobi istočnoj

predskazivao mi svjetlost nestvarnu, svjetlost

blaženih

Uz reguliranu halogenu žarnicu

plus

uz zalazeću sunčevu varnicu

slap žutog

spuštao se sa bijelog stropa, a potoci glazbe

“Ave Maria”

i Josipa Lisac bujali

u kaskadama zvona

I čitav je ovaj svijet

odjednom

postao soba, a soba akvarij

bijelo

– žutog svoda, krletka

zlatnih snova



Razgovor s poezijom

Te brazilske pjesme

koje puštate na Radio Sljemenu

baš kao da netko žvače

         koku

taj tedeuš tebeuš, taj portugalski

šimbao žimbao

teku kao rijeka

         udaraljki

ko stihovi

koji love nogu, petu

bosonoge plesačice

Ali, ustvari

baš nikakve veze

         nemaju

sa stihovima

tek izgovorenim polusjetno, tavno

– baršun:

kao da u studiju

treperi uljanica

Da, vidim vas

         u polutami

slijep

za tonove bez slika

za glazbu bez boja, za ono

kako vide slijepi

Ni svjetlo, ni tamu

Nešto treće ! Ali što ?

Dakle, vidim vas u govoru

u šuštaju razgibanih misli, na poljima

nekog drugog neba

drugog svijeta, svjetla

nordijski zelenog, tamnomodrog

al’ oplahnutog suncem mraznim

u osvit spiralnog leta

A onda me glazbeni

         vrati

tamo

odakle sam doš’o

Te brazilske pjesme

         huje

zapljuskuju

poput vjetra

___________________________________

*** „Razgovor s poezijom“ – emisija Radio Sljemena iz 90-ih


Pianissimo sostenuto

I kad ih začuješ

kako kašlju

za vrijeme koncerta, u prijelazu

tirada

niz prštanje kaskada, u valima

zvjezdanog sklada

kad glasovir

zazvoni tiho … najtiše: piano

ne grebi po tavanu

slušaj glazbu

i sjeti se crvljive

odbačene komode u staji

istarskog seljaka

bidermajer

u zjeni boškarina

Diviš mu se

i ne motriš hroptaj

izgrebane politure

Gledaš glazbu

ushit

svog zaljubljenog oka

piano

pianissimo

I ne čuješ

kašalj

požutjele partiture

___________________________________

*** „Pianissimo sostenuto“ – ovu glazbenu oznaku sam sâm izmislio, u glazbenoj literaturi ne postoji


Dijete zapada

Zastadoh na rubu šume

na seoskoj cesti

na mokru, ugaženu snijegu

Kvasio se

Ponad puta

na vrhu vododerine povila se mahovina

i prosipala

tisuće kapi, stakalca

zemljanog lustera

Prislonih uši

na bijelu tišinu. Začujem

ksilofon

I pitah se

hoću li osjetiti još nešto, nešto

još tiše

u krilu ove drhtave

suite


Slika

Daj zamisli

studenticu glazbe golu i bijelu, orošenu

potnu, guste

tamnosmeđe raspletene kose i oči njene

pune sjete – badem –

u kojima plovi stepa, sanjiva stepa

Daj podsjeti se …

kako svira

kako grli violončelo zavodljivo zaobljeno

kao njeno bibavo tijelo

A ono joj miluje grudi

glatko ih ljubi politurom drhtavih snova

i treperavo

stiska kutijom glazbenih zvona

I ona ga privija

u krilu

pa se voli s njime s glazbalom muževnim, strasnim

a lijepim

kao žena

A nekad sam je maštao

da je volim dok vježba, dok gudi

leđima okrenuta

u mom cvijetu lotosa, na gudalu zanosa

Ljubim joj ključnu kost i cjelivam

vratni pršljen

dok njene dojke plešu, plivaju

i rastu

u preludiju mojih dlanova

Glissando prstiju

A prozor je širom otvoren

u kasno popodne

         rano proljeće

Šljive

procvjetale šljive

Dok dišem joj vrat

i udišem kosu, valove kose

dok joj kovitlam

kovrče kraj ušne resice

A ona se uvija, otima

ugrize mami

i sve snažnije gudalom brazdi, plovi

na jarbolu

rasprslih boba, mjedeno

slatkih zvona …


TANGO

noge koje plešu tango

plešu … u mjestu

pa se zavrte u jednu
treperavu … gestu

noge koje dišu tango
dišu polako


pa sve brže, snažnije


polete u zaobalje milja

tamo gdje duša ne smije

tamo gdje se nebo
smije, a tijelo umire

pa se predaju
pa klecaju, pa se vrate

u mirisu morskih trava
u šapatu smilja

pa krenu
još jednom

noge koje plešu tango
imaju … jake listove

i čipku
koja nestaje


ADAGIO

Kad konačno padneš, kišo
tad budi nježna, tiha
padaj polako, široko,
razmahuj se u valovima poput baldahina
na povjetarcu,
rominjaj, šumi, i raskošna budi,
budi adagio

Johanna Sebastiana Bacha …

I neka néka tiha ptica

pomalo čavrlja s kapima kiše
tek toliko – da čujemo tišinu


IMPROVIZACIJA

Rekla si mi za njega
da je gulaš glazbenik i da muziči
tzv. goulash jazz

A kaj je to ?

To je jazz

koji se igra kad imaš gulaš

u prstima
u glavi, prsima, u toplom trbuhu

kad trubačeva truba trubi

crvenu papriku

a saksofon se izvija ko ljuta feferona

U glasu pjevačice tad mazno poskakuje

češka knedla
a u bokovima, dok ih njiše, tiho podrhtava
mlada kravica

bruji lovor, kupa se slatka rajčica

A metlice na činelama pršte

razbijaju začine
ružmarin i bosiljak, vlasac, korijander

Bubanj je temeljac
a kontrabas ga podgrijava