U srijedu, 10. lipnja u 19 sati, zagrebačka Galerija Trotoar otvara prvu samostalnu izložbu umjetnice Mije Akrap pod nazivom Stronger Than Bone. Kustoski koncept izložbe potpisuje Gabriella Rebello Kolandra, a projekt donosi duboko intiman, ispovjedni uvid u umjetničine unutarnje krajolike, čvrsto pozicioniran unutar šireg feminističkog diskursa.
Odmak od platna: Slikarski senzibilitet u materijalnosti keramike
Iako Mia Akrap (Požega, 1995.) u svom primarnom djelovanju polazi od slikarstva, ova izložba ne uključuje klasične slike. Umjesto toga, njezina posvećenost mediju vidljiva je u prevođenju emocionalnih i psiholoških krajolika — sjećanja, afekata i trauma — u trodimenzionalne forme. Umjetnica kao primarni materijal koristi vlastiti život, stvarajući cjelinu koja odjekuje daleko onkraj individualnog i autobiografskog.
U vremenu kada se umjetnička produkcija često prepušta vanjskim servisima, Akrap zadržava potpunu kontrolu nad procesom. U svom zagrebačkom ateljeu, kroz dugotrajne faze rada, ona sama oblikuje svaki segment produkcije. Zanimljivo je da se ova praksa razvija paralelno s iskustvom majčinstva, pri čemu se te dvije dimenzije međusobno prožimaju i definiraju.
Osobna mitologija, Sapfo i laktacijske fontane
Radovi na izložbi Stronger Than Bone strukturirani su kao osobna mitologija izgrađena oko ponavljajućih motiva: vode, kose, konopaca, životinja i fragmentiranih tijela koji funkcioniraju kao nositelji sjećanja. Fokus umjetnice usmjeren je na transgeneracijski prijenos sjećanja i obrazaca ponašanja kroz žensku liniju, tretirajući ih kao mjesta pregovaranja, ali i otpora prema naslijeđenom.
Naslov izložbe referira se na dva ključna književno-teorijska uporišta:
- Kultnu eksperimentalnu knjigu Dictée (1982.) prerano preminule autorice Therese Hak Kyung Cha, koja kroz optiku filmske montaže isprepliće povijesne i mitološke ženske figure. Knjiga započinje epigrafom pripisanim Sapfi: „Mogu li ispisati riječi ogoljenije od tijela, snažnije od kosti…”
- Poetski esej Rain Dreamed by Sound umjetnice Cecilije Vicuñe, koji Chain rad promatra kroz poetiku zvuka i jezika kao vibracije koja opstaje kroz vrijeme.
Središnji element izložbe je voda, koja se materijalizira u dvjema fontanama: Fontana fantoma (Spring of Phantoms) i Fontana obilja (Spring of Abundance). Ovi se radovi naslanjaju na povijesni istraživački okvir tzv. laktacijskih fontana u Italiji iz 16. stoljeća (gdje su nimfe i boginje koje doje predstavljale Prirodu kao generativno tijelo), ali se referiraju i na Boschov Vrt zemaljskih užitaka. Kroz koncept postmemorije Marianne Hirsch, Akrap fontane koristi kao model nasljeđivanja emocionalnih tragova („fantoma”) koji se prenose i transformiraju kroz generacije.
U radovima poput Djevojka s ljiljanima (kodirana ikonografija nametnute čistoće) i Snažnije od kosti #3 (Plava vaza s pletenicom), u kojem gesta rezanja pletenice označava otpor prema nametnutoj formi, Mia Akrap aktivno preispituje i osporava društveno uvjetovane uloge, pokazujući kako se podrijetlo i identitet u konačnici razotkrivaju kao konstrukcija.
O umjetnici:
Mia Akrap (1995., Požega) diplomirala je 2020. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje trenutno pohađa poslijediplomski studij. U svojoj praksi primarno istražuje pitanja identiteta, transformacije i transgeneracijskog nasljeđa kroz medije slikarstva i keramike.
Do sada je ostvarila zapažene samostalne izložbe (galerije Kazamat, Poola, Karas, Šira, Crta), te je sudjelovala na nizu relevantnih skupnih manifestacija poput 37. Salona mladih (2024.), Bijenala slikarstva (2023., 2025.) te izložbe Od Y do Z – Gradilište nove generacije u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (2025.). Dobitnica je Nagrade Galerije Canvas na 7. Bijenalu slikarstva (2023.) i nagrade „Kolekcionar umjetniku” na 36. Salonu mladih (2022.). Njezini radovi nalaze se u zbirci NMMU-a u Zagrebu te u privatnim kolekcijama. Živi i radi u Zagrebu.
