Globus hystericus: odabir

Katarina Sarić

Vidimo se!

Bio si pravi majstor u pakovanju stvari
Ničeg previše emocija najmanje
(Nećemo sad tugu)
Pratio me onog posljednjeg jutra do trebinjske rampe
I mahnuo kratko
,,Vidimo se” …

Nisam stigla da obučem svečanu haljinu
(Moj manirizam mimetičkog suviška te živcira)
Nisam iz tvoje košulje ni izlazila
Minimalizam je novi stil budućnosti
Dobro pamtim riječi kojima si otvorio onu izložbu u Novom
Očima koje su svukle moju štrčeću baroknu kombinaciju
Svedi se kitnjasta moja
Od ukrasa ti samo ja trebam
Na to tijelo biće dovoljna samo košulja
Moja u naredno jutro

Ta nedjelja čišćenja ostaje zapečaćena u arhivi
Mojih pretumbanih sjećanja
U kojima mi zavodiš strogi red
Prevodiš moj haotični nered kojim pravdam neku svoju tobožnju kreativnost
Kao prevodilac iz nebića u biće
Ništavila u sveopštost
Svoje pojavnosti
,,Vidimo se” …

Vidim te svuda od tada
Čitav svijet postaje izložbeni prostor
Kostur preko kojeg je razapeta tvoja slika
Ram preko kojeg su okačene moje kitnjaste kreacije
U minimalizmu sređenih sjećanja
Tvoja laka fraza koja ne ostavlja prostor za pakovanje bola rastanka
,,Vidimo se” …


Drži me za riječ
Drži me za red
Drži me za naredni susret

I dok se ponovo tumbam u kršu trebinjskog autobusa
Minimalistički svedena i spakovana ovog puta
Do grla zakopčanih emocija
Sa knedlom u grlu
Držeći se samo još za onu tvoju laku frazu
Težinu obećanja pred kojom zabranjujem sebi da se skršim
,,Vidimo se” …

Mucam pred vratima tvoje novljanske galerije
(iz koje dopire smijeh i neko lako ćaskanje)
I dok teža od teže gravitacije u zemlju propadam
Pa rekao si da se vidimo
Otkud ti kitnjasta?
(ali ne više moja)
Odgovaraš:

To je samo fraza
To se samo tako kaže
,,Vidimo se” …


NEOKAPITALISTIČKA pjesma


Fleka u predsoblju tvog novog apartmana
koja te oduvijek užasno nervira
poprima groteskne oblike
(prošlog proljeća izlio se moleraj)
Uvijek si gledao da ušparaš preko grbače jeftine radne snage
fizikalaca sa tržnice
(a u javnosti se zalagao za komunističke principe)
Zurim
u njene konture 
odsutno
Curim
po pločicama skupa sa tom flekom
Fleka i ja smo zapravo jedno
dvoglavo groteskno biće
kapital i njegov manifest
zaglavljeni u predsoblju tvog apartmana
(dalje ne smijemo)
– isprljaćemo ti ukrasni parket od hrastovine


Čekamo
da se razduva
frka ispred tv-a 
završnog teniskog meča
pa da se poigraš i sa našim glavama
da odgledaš najnovije vijesti
aktuelna dešavanja u svijetu
Oduvijek si bio protiv ubistva muva
modernih izrabljivača
usisivača
Dobrica
univerzalnog lica
– intimno i lično tebe je nedostojno


I dok mi elaboriraš Tolstojevu nenasilnu politiku
tu u ovom istom hodniku 
po ko zna koji put
citiraš Gandija
provučenog kroz Kantovu ideju vječnog mira
čuje se povlačenje vode
I dok se slivam
niz pločice
konstatuješ da je i keramika loše urađena
da nema slobodan pad niz odvod


Ja ću to srediti gravitaciono
očas posla
oblinama otopljenim wc plastikom
gimnastikom
koju izvodim 
(kad patetično ne slinim)
jedinom redovnom
al’ skloniću se
napokon u stranu
(samo veš da prostrem)
ja jedna
lična i nevažna
Petom amandmanu
i filosofiji eklekticizma


Ti ostaćeš pacifista i flegman
fin 
– Ni mrava nećeš zgaziti
uzoran muž i domaćin


DUVAJ!

Naš suživot
je napola presječen pipun žut
/što ličio je nekad na Pun mjesec/
i nismo se mogli zasititi jedno drugoga…

Izdubila sam svoju polovinu
tupom kašikom
/koja sad mi služi umjesto čaše/
da osluškujem tvoje zvuke noću
između zidova
tajna dopisivanja ispod ćebeta.

Naša soba je napola presječen prav ugao.
Ja u svojem zgrčena sam linija kriva
za sve tebi kriva.

Riječi odzvanjaju iz ugla u ugao
/kao ping-pong loptica o sto/
Vise u ćoškovima
kao paučina
kao izbušeni baloni.
Probušena guma na biciklu.

Naša kuća
je dobila nove pregradne zidove
kroz koje Lupus ulazi u fabulu:
Kad ja dunem i vatru sunem…srušiću vam kuću
I kroz njih tvoj Zlatni rog ne prodire u moje Mramorno more
ne ulaziš u mene kao Azija u Evropu.

Više se ne miješamo…
Sad smo dva kontinenta presječena.
I samo još vjetar s Bosfora
fijuče kroz tektonske pukotine
našu šuplju konverzaciju.
Kroz nas kakvi smo bili nekad.

Naša kuća stoji na tri stuba:
Tebe mene i nju
/nevidljivu ispod ćebeta/
Sad smo srećna porodica trougla.

Kad ja dunem i vatru sunem!

Duvaj!

Duvaj u maslačak, ljubavi moja
Zamisli želju
za sve rođendane neproslavljene
za našu zaboravljenu godišnjicu.
za poškropljene kolače slavske
nepronađeni dukat žut.
Duvaj kroz Zlatni rog
Neka padaju zidovi!
Kao kule od pijeska
Duvaj, ljubavi moja!
To je jedino zašta muda imaš

A nas dvije ćemo skakutati
Sa maslačka na maslačak
Od loptice do loptice…


IZVOD IZ MATIČNE KNJIGE ROĐENIH

Rodila sam se pod crvenom zvijezdom
a rasla 
zagledana u onu Mikinu plavu

Nije trebalo da ih lovim strasno
/zvijezde/
već da gledam preda se

Nisam tada znala da sama ću sama postati najveći neprijatelj
besportfelj 
oka zgasla
Zatočenica u
bijelim kočijama što preko polja jezde

da će se kola svaka
na meni slomiti
i svaka me rđa nagristi

Trebalo je da izučim diplomatiju
nabubam neku taktiku
nabacim blaziran kez
disjunkcije ekskluziv
/ili da se makar zavučem u mišju rupu/
dok sve ovo prođe
glas se kiča i zatrovane krvi stiša
pa da s bezbjedne udaljenosti iscrtavam maršrutu
puta
u kokošijim kostima
u graškama
na čija isturena mjesta još samo moja tvrdoglava priroda juriša 

Trebalo je da izučim geografiju
ili barem strane svijeta
da odaberem 
/zlu ne trebalo/:
ili – ili
bili – ne bili
jadni
gladni
paradni
pa kome bi šta zapalo

Oduvijek su me ispitivali
čija sam
– mamina ili tatina?
za koga sam
partizane il’ četnike?
Ruse ili Amere?
Djevojčice il’ dječake?
Sir ili meso?
/burek/

Odgovarala sam uvijek prkosom
tek
da se oglasim prisustvom
da ni sa sobom nisam načisto
da glavu nosim na tankoj niti za tijelo prikopčanu
da je samo srećnim okolnostima
Darvinova teorija i na meni potvrđena

Trebalo je da budem umiljato jagnje
koje dvije majke sisa
kad već ne zna da bleji
a kamoli okači zvono predvodnika

Trebalo je da budem bilo što
/makar nešto, taman i svašto/
Samo ne da govorim istinu
nisu te uši bile spremne da je čuju
kao što nisu ni sve ovce crne u mraku
crna je još crnja
/ako ima kuda/
da ni sebi ne umijem pomoći
a svijet bih da mijenjam cijeli

Rođena sam u zlovrijeme
u neko mrtvo poluvrijeme
zaglavljeno
trinaesto prase nepodojeno
/A mogla sam biti bilo čija/
u doba koje je iskopavalo povampirene idole ispod praga
a čiste bisere guralo pod tepih
Ja napisala sam prvi stih
a već epitaf

Ne sluteći da sebi sam najveći neprijatelj
besportfelj 

– da biću bolja od njih
da ostaću ničija –


AUTOBIOGRAFIJA

Naći ćeš me u zavežljaju u hodniku
u kojem nema svjetla 

Upucala sam sijalicu one posljednje noći 
u ovoj kući 
u kojoj sam čuvala majku 
u ormaru 

Mirisale su dunje pečene za očev put u Rusiju 
na stepeništu neplaćeni računi za struju
naramak drva i dva izbijena zuba 

Ne znam da li ćeš moći 
podići 
me 
karlica mi je srasla s betonom
a slika ovog hodnika
urasla je dlaka 
u jajetu mog embriona
tražiću od tebe da mi budeš tata 


Hoćeš li moći da mi razdvojiš noge 
stonoge 
razbiješ lice ljubavnice 
ubiješ pauka iz mraka 

Ja imam snagu Edipa 
oči sam izbola pletećom 
iglom 
pretečom 
grčkih patosa 
igrala sam se još kao mala
hibrisom i snom 

A ti si bio velik i strašan 
prije elektronskog loma ovog stoljeća 
sloma nervnog 
Elektrinog
i nekih nacionalnih mitova 
jeftinijih od smeća 
crnih vreća 
popakovanih pred kišu 
ovih kaljača 
u hodniku 

Šta ti se to moglo dogoditi 
a da meni već viđeno nije 
 Niko ne smije da vas bije 
da te tako izlomi sliko moja odbjegla 
na zid

Živ uzidan 
u onaj miholjski muvama popljuvan ram
crvljiv sram
retuširan 

Naći ću te u ovom istom hodniku 
obješena o porodično stablo portretno 
skinuti s najviše grane 
U istoj onoj noći kad upucam ovu sliku
kad mi opet svane 
noć u dan
kad mi
dug ispane 


O autorici:

Katarina Sarić, 10. 03.1976. živi i stvara između rodne Budve i Beograda.

Na FF-u Nikšić diplomirala je filosofiju a potom jezik i južnoslovenske književnosti a na FPN-u Podgorica završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada.

Piše društveno angažovanu poeziju, prozu i esejistiku. Književnica je, poetska provokatorka i performans umjetnica.

Autorka je 13 samostalnih izdanja, zastupljena  u brojnim koautorstvima, antologijama, zbornicima, na svim važnijim regionalnim portalima.

O njenoj su poeziji i prozi napisani naučni radovi. Djela su joj nagrađivana, prevođena i objavljivana u regionu ali i  na svjetskoj literarnoj sceni:

 “Seks i provincija” kolumna, Diogen, 2014. “Književnost i jezik u funkciji promovisanja univerzalnih vrijednosti i identitetskih komponenti crnogorskog društva ” FF Nikšić, 2017.,“Minervinim tragom” – antologija crnogorskog ženskog proznog stvaralaštva, 2018. i “Minervinim tragom” antologija poetskog stvaralaštva crnogorskih književnica, 2021. “FKCJ”,“Personalni karusel – šizofrena zbirka” JU Narodna biblioteka Budva, 2018.

Ciklusom ženski aktivne poezije, osvojila je drugo mjesto na konkursu “Paf-poezija -Arto”, Podgorica, 2019.   

U prevodu na engleski jezik: “The Baffler” USA, “Balkan poetry today” UK, “The Wagon” Chennai, India, “ Pratik a magazine of contemporary writing” Nepal, međunarodnoj antologiji novih glasova “East  meet West Anthology“ India, “Epoque press”, Brighton i Cheltenham UK.  World Literature Today, 2020.

Makedonski: “Revija Branuvanja” 2014. i “Sovremenost” 2019. Romski: “Savorre amen sam e Devleske čhave” 2017. “Ašunen RRomalen” 2018. Bengalski, “Atunis poetry”.

Na makedonski jezik joj se prevodi poetska zbirka “Smrt madam Bovari” nastala iz performansa izvedenih u  makedonskom internacionalnom teatru (Macedonian Center International Theater Institute), 2020. Istoimena zbirka, ušla je u uži konkurs Poetikum izdavaštva, 2021.

Izbor iz političko-erotske poezije objavljuje u specijalnoj izdavačkoj kući za avangardna i ekscentrična djela svjetskih umjetnika “ Black Scat Books” California.

Uvrštena je izborom iz socijalne poezije u ediciju “Artifact Nouveau” kao materijal za čitanje na seminarima i kursevima Delta Koledža, Kalifornija za 2019. god. i World Literature Today, 2020. (work in progress).

Dobitnica je rezidencije “Reading Balkans” za 2021. u Qendra Multimedia centru, Priština.

Samostalna izdanja:

  • ,,S one strane svjetlosti” – roman
  •  ,,Caligat in Sole” – filosofsko-fragmentarna trilogija
  •  ,,Nađa, uspori, zgazićeš pticu!” epistolarni roman
  • ,,Amputirani” – roman
  • ,,Akutna ženska sedmica” – zbirka priča
  •  ,,G-đice Teatralne” – zbirka poezije
  • ,,SvejAdno mi je i ostale dijagnoze socijale” – poetska zbirka
  • ,,Kamijada i Kamiseja” – dvotomna savremena epika
  • ,,Moja Indija” – OM journay – putopis
  • “Golo meso” – životopis
  • “Kakofonija” – roman
  • “Globus Hystericus” – odabrane pjesme
  • Glasswing F13 sl. Greta Otto” – halucinogeni dnevnik (work in progress)

Performansi:

  • “A koja je tvoja dijagnoza?” biblioteka Branko Miljković, Beograd i Bulevar books, knjižara koja svira, Novi Sad
  • “Gola i Bosa” UK Stari grad (bivši Parobrod), Beograd
  • “A čije meso ti jedeš?” Kulturni centar Grad, Beograd
  • “Krpljenje golog mesa” Narodna biblioteka, Budva
  • “Smrt madam Dupin” Macedonian center ITI/Produkcija, Skoplje
  • “Poezija je na ulici” Amfiteatar, Budva
  • “Neko nas snima” Dodest, KIC, Podgorica
  • “Woman’s Courses” Međunarodni poetski festival “Speaking Up”, Versopolis poetska platforma, Kreativna Evropa i Evropska unija

Rezidencije:

  • Književna kolonija Čelobrdo i Zmuc “Doživotna sloboda”
  • Reading Balkan’s, Qendra, multimedia center, Prishtina
  • Aktivistkinja je Kulturne baze Kunst i umjetnička direktorica zajednice Vavilonska biblioteka.