Što je u nama naše, a što smo dobili prije nego što smo uopće mogli birati?
U petak, 18. rujna u 19 sati, u Trotoaru u Zagrebu otvara se “Divlji gen“, samostalna izložba umjetnice Ivane Fischer. Kustosica je Martina Rodrigues, a autorica teksta o izložbi je Višnja Pentić.
Kroz kolaže, objekte i novi animirani film “After Belonging”, Ivana Fischer istražuje identitet kao proces stalne rekonstrukcije. Odbacujući ideju o subjektu koji nastaje ni iz čega, umjetnica gradi radove od već postojećih materijala i uloga, tražeći prostor emancipacije i slobode između društvene uvjetovanosti i osobne intuicije.
U središtu izložbe je peti animirani film Ivane Fischer “After Belonging”, koji nastavlja njezinu međunarodno priznatu filmsku praksu (animirani film “Soba” uvršten je 2012. u program MoMA-e i Film Society of Lincoln Center u New Yorku te je osvojio Grand Prix na Festivalu hrvatskog animiranog filma). Protagonistica filma, starinska dječja lutka, kroz mijenjanje haljina prolazi niz društveno zadanih uloga. Film, kao i ostali radovi na izložbi, tako postaje priča o cikličnosti života i potrazi za prostorom izvan onoga što nam je unaprijed određeno.
“Svoje ćemo ja i njegove svjetove uvijek morati graditi od materijala koje su nam darovali drugi… Ali već se u samom činu biranja i uspostavljanja novih veza s dobivenim i s pronađenim skriva zametak slobode da svijetu pokažemo svoj divlji gen.“
— iz predgovora Višnje Pentić
Izložba ostaje otvorena do 7. studenog 2026., a u sklopu popratnog programa Trotoar Talks održat će se razgovor s umjetnicom Ivanom Fischer i filmskom redateljicom Čejen Černić Čanak.
Tekst Višnje Pentić:
“Djetinjstvo je strašno mjesto. Samo promatrano iz velike daljine, bila ona prostorna ili vremenska, može nam to razdoblje izgledati kao poprište bezbrižne idile. Jer svako je odrastanje obilježeno mijenama koje je nemoguće kontrolirati, kao i datostima koje se ne mogu promijeniti snagom volje, neizvjesnošću koja ostavlja bez daha, nekad i bez nade. U filmu australskog redatelja Petera Weira “Piknik na Hanging Rocku” (Picnic at Hanging Rock, 1975.), nastalom prema romanu Joan Lindsay, skupina djevojaka na školskom izletu tumara šumom pod drevnom vulkanskom stijenom u prekrasnim bijelim haljinama. Njihova je bajkovita, ali kontrolirana ljepota suprotstavljena nedokučivom i neukrotivom krajoliku u kojem su se našle i čija ih nespoznatljiva snaga privlači toliko da su spremne žrtvovati vlastitu sigurnost. Djevojke negdje duboko u sebi znaju da su njihove njegovane duge plave kose i besprijekorno sašivene haljine vrsta oklopa, pa čak i zatvora koji ih štiti od vlastitih emocija, nagona i žudnji. Taj štit nametnulo im je društvo kako bi lakše kontroliralo njihov divlji gen, onaj dio ženskog ja koji teži slobodi i užitku izvansvih pripadanja. U svome novom animiranom filmu “After Belonging” Ivana Fischer upravo preko haljina koje mijenja protagonistica filma, starinska plastična dječja lutka, utjelovljuje razne uloge kroz koje tijekom života obično prolazi ženski subjekt. Od imperativa da se bude nevin i čisti koji se nadvija nad ženska djetinjstva do identiteta snahe i žene koja služi obitelji, protagonistica filma će na kraju završiti u dronjcima napuštajući svoje zemaljsko tijelo, a da nije otkrila moć biranja vlastite haljine. Njezin unutarnji svijet ostaje pulsirajuća tajna s pomoću koje komunicira s onim što nadilazi društvene kodove – sa svijetom biljaka i životinja u kojem pronalazi svoje sigurno mjesto. U svojim radovima, bili oni realizirani kao film, trodimenzionalni objekti ili kolaži, umjetnica istražuje proces tvorbe identiteta kroz različite slojeve bivanja postavljajući pitanje koliko ima slobode u onome što zovemo našim „ja”, a koliko je riječ o amalgamu pronađenih ideja, uloga i obrazaca. Pritom se kao postupkom koristi rekonstrukcijom hiperosjetilnosti svojstvene ranom djetinjstvu, kada se društveni kodovi doživljavanja svijeta još nisu nametnuli našoj svijesti. Još uvijek ne znamo što su klasa, rasa, rod, ali osjećamo to na vlastitoj koži koja pamti i sprema probijajući se kroz polutamu nespoznatljivih ambivalencija. Služeći se predmetima koji asociraju na prostor jednoga davnog, navodno nevinog djetinjstva, umjetnica nas vraća u specifičan dječji osjećaj „bačenosti u svijet” koji tek učimo razumjeti – bivamo stavljeni u poziciju odgonetavanja, prisiljeni dopustiti osjetilnosti i intuiciji da odrede smjer igre. A dijete se igra lutkama, slažući predmete u svijet koji može kontrolirati i koji je zbog toga siguran i mek. Ponavljajući u svojem radu kreativni proces rekonstrukcije svijeta koju dijete provodi gradeći novu stvarnost od dostupnih mu predmeta, umjetnica nas podsjeća na nerazrješiv misterij u srcu svakog odrastanja i u srži svakog stvaranja – svoje ćemo ja i njegove svjetove uvijek morati graditi od materijala koje su nam darovali drugi, kao što je i naše tijelo sazdano od gena koje nismo birali. Ali već se u samom činu biranja i uspostavljanja novih veza s dobivenim i s pronađenim skriva zametak slobode da svijetu pokažemo svoj divlji gen.“
_____________
O UMJETNICI:
Ivana Fischer (1982., Osijek) diplomirala je animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnostiu Zagrebu. U svom radu, koristeći se medijima videa, fotografije, kolaža i instalacije, istražuje kako povijest, migracije, kulturni konteksti i međuljudski odnosi utječu na oblikovanje osobne i kolektivne percepcije identiteta. Radovi joj često uključuju autobiografske elemente, otvarajući pitanja pripadnosti, sjećanja i osobnih transformacija. Njezin film “Soba” (2012.) prikazan je na ARTE TV-u, uvršten u program New Directors/New Films u MoMA-i i osvojio je Grand Prix na Festivalu hrvatskog animiranog filma. Filmovi su joj prikazani na više od 30 međunarodnih filmskih festivala, među kojima su Animafest (Zagreb, Hrvatska), New Directors/NewFilms (MoMA & FSLC, New York, SAD), KLIK! Amsterdam Animation Festival (Nizozemska), Bogota Short Film Festival (Kolumbija), Internationale Kurzfilmwoche Regensburg (Njemačka), Holland Animation Film Festival (Nizozemska), Fantasporto Film Festival (Portugal), VIDEOEX (Zürich, Švicarska), Animateka International Animated Film Festival (Slovenija) i Anibar International Animation Festival (Kosovo). Izlagala je samostalno i na skupnim izložbama, među ostalim u galeriji Poola (Pula, 2025), na 8. bijenalu slikarstva (Gradski muzej Varaždin i Klovićevi dvori, Zagreb, 2025.), Studiju Josip Račić, NMMU (Zagreb, 2018.), galeriji Zuccato (Poreč, 2016.), galeriji Karas (Zagreb, 2016.), Muzeju grada Šibenika (Šibenik, 2012.), galeriji Kazamat (Osijek, 2009.) i Muzeju Essl (Beč, 2009.).
TROTOAR
trotoar-galerija.hr
@trotoar.gallery
fb/trotoar.gallery
