Mirko Popović

A ONDA SVIĆE  navečer u tvom glasu je plamen svijeće koju palim da upokojim predjele  nevidljive materije navečer u tvom zagrljaju nismo preplašeni nismo sami iako strašni blaženi mir prekriva vrijeme više

Nanos dugo slušam: pahulje kao dah zatrpavaju prag, raste snijeg u studenom mraku juga i ne da mi ni u jednoj tvojoj slici sna zašiljiti olovku nacrtati ptice crne što više