izbor iz zbirke poezije Bijelim rukavicama pjesma dotaknuta (Biakova d. o. o., 2025.)
DUDOV SVILAC
Postoje riječi
koje su u redu čekanja.
Kao u slijepoj ulici
stoje, čekaju, šute.
Nemirne su.
Obijesne.
Svadljive.
Ljute.
Otimaju se, prave nered,
a izaći ne znaju.
Kao Dudov svilac
i njegove gusjenice,
presvlače se
u mojoj nutrini,
stalno
nestalne.
Nakon otkrivanja,
pokrivaju se
uzbuđene,
draže misli,
jedu ih,
kao mlado sirovo lišće.
A onda sišu mene.
I traže štap.
Da ih u njemu
prenesem u Svijet.
Odjednom Mir…
Svila se ispreda.
Meka.
Nježna.
Vlažna.
Šuškava.
Prozirna.
Ljubavna.
Riječi je odijevaju.
Valjaju se malene kuglice
po skupocjenoj Svili.
Zakukuljile bi se
iznova…
Kasno je za sve.
Leptir je već poletio.
RUKA
Tišina ima milost.
Tišina ima moć.
Moć govora ima
u visokim tonovima.
Riječi od vriska tišine
lome se u kristale,
bruse u ljepoti
polomljenog zvuka.
Bruse oblik i smisao.
Prolaze u vitičaste zagrade.
Izlaze oblikovane
za stih,
za molitvu,
za visinu.
Do zvijezda!
Među zvijezdama,
tišina ima najjači zvuk.
Tamo
viče,
vrišti,
plače,
psuje,
udara.
Udara teškom pesnicom.
Po tvrdoj ruci sam te prepoznala.
Stisnuta, sjedam u kut.
Ne plačem.
Samo se pokrijem plaštem tišine.
Riječi u meni plutaju,
kao teški obluci
umorni od šutnje.
Autizam je dobar.
Da, dobar je.
On ne zna plakati.
On ima tišinu.
Samo je ti, ponekad,
svojom rukom razbiješ,
oče.
VODENI PUTOVI
Spajala sam sve vodene putove
da postanu more.
Šila sam im obale i rukavce
da se u rijeku spoje,
pa da teče.
Od nje sam napravila meandar,
vezala ga u čvorove
i mućkala kapi.
Nizvodno ih razvezivala,
kroz prste ih propuštala,
svaku sam do ušća prebrojila,
i nježno dlanom spustila
da se u more utoči.
Niti jedna kap
nikada se više nije vratila.
Prije nego padne,
ostavi slabi smiješak nade,
uzalud.
PROLJETNA GEOMETRIJA
Granaju se
noćne sjene,
gvaš tehnikom izrađene.
Oborinske svjetiljke,
njihovi su autori.
Po pločnicima grada
leže florističke slike.
Procvjetale glave
japanskih trešanja,
nakovrčane,
kao ženske trajne ondulacije
važno su zaposjele nogostupe.
Geometrija njihovih stabala
pružila se na suprotnu stranu
virtualno izdužena
na konkavnom zrcalu mjesečine.
Po neobičnoj noćnoj iluziji
pršti slatka kiša
mošusnih nota
Masaki akorda.
Sve miriše.
Sve mirisom diše…
Noćno Proljeće,
bijelo Pramaljeće.
NEVJESTA SAMOĆE
Duboka samoća
urasla u tebe.
Pustila korijenje.
Raširila grane.
Hrani se tvojim umom.
Siše ga.
Kroz sive vijuge,
zapliće ti misli.
Od njih pravi čvorove.
Veže ih i razvezuje,
gužva.
U zgužvanom gnijezdu
sebi pravi ležaj.
Gledam te nijemu
u crnilu noći,
u svjetlosti tuge,
u bjelini samoće.
Postala si njena nevjesta.
Jednom je u meni
bio dubok ponor.
Zaronjena oštrica u nutrini.
Srce iščupano.
Donorska kartica
poklonjena drugoj.
Zaboravio sam,
da si tim srcem
hranila svoje misli.
Sada, u tišini noći,
vidim bez srca,
gledam očima savjesti.
Samoća te opkolila,
počela u tebe urastati,
grubom korom otvrdnula,
godove urezala, vide se,
može ih se pobrojiti.
U zjenicu oka
ugravirala krugove Samoće.
Mrtvo deblo ljubavi
pustilo tamne sjenke.
Grane pružaju ruke k nebu.
Žele mu dirnuti obzor.
Zagrliti nedokučive visine.
Stablo u mašti stasa.
Povezuje korijen i pružene ruke.
Tim putem ćeš u visine
nijema od tišine.
Iz ovog ponora u sebi,
ja visine ne vidim
samo gledam zviježđe.
Upravo se rodila supernova.
Zvijezda Samoće.
O autorici
Marija Rukljač svojom je trećom zbirkom Bijelim rukavicama pjesma dotaknuta (Biakova d.o.o., 2024.) ozbiljno zakoračila na poetsku scenu i već je dobila zamjetnu kritičku recepciju, npr. iz pera Đurđice Garvanović-Porobije, Diane Rosandić Živković, Đure Vidmarovića itd. Od nedavno je članica Društva hrvatskih književnika.
Rukljač je rođena u Slavoniji, u mjestu Novi Varoš pokraj Nove Gradiške. Kao djevojčica se s obitelji preselila u Zagreb s kojim se odmah srodila i u kojem i danas živi i radi. Objavila je još i knjige pjesama Tajna Getsemanskog vrta i Otkrivanje duše (Teovizija). Dobitnica je Diplome i Pohvalnice Hrvatskoga sabora kulture (čija je članica), za pjesmu „Dudov svilac“ 2024. Godine 2018. na „Festivalu poezije Novog Zagreba“ osvojila je drugo mjesto. Članica je i „Jutra poezije“, manifestacije na kojoj često nastupa.
Lada Žigo Španić
