Proglašeni laureati 60. Goranovog proljeća

SKUD Ivan Goran Kovačić

Goranovo proljeće slavi 60. godina! Naša najznačajnija pjesnička manifestacija prvi se put održala davne 1964. godine, a u godišnjem ritmu kontinuirano se odvija do danas. Goranovo proljeće, jedan od najdugovječnijih pjesničkih festivala na svijetu, posvećeno je živim pjesničkim glasovima – hrvatskim, regionalnim, europskim i svjetskim – uspomeni Ivana Gorana Kovačića te ideji pjesništva kao jednog od oblika borbe za osobnu i univerzalnu slobodu.

U okviru manifestacije dodjeljuju se naše tri najznačajnije pjesničke nagrade: Goranov vijenac za ukupni doprinos hrvatskom pjesništvu, Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu i nagrada Goran za mlade pjesnike za najbolji rukopis autorice ili autora mlađih od 30 godina.

Goranovo proljeće i ove se godine odvijau Zagrebu, Goranovu rodnom Lukovdolu i Rijeci, od 20. do 23. ožujka.

Uz uobičajeno brojne pjesničke i glazbene programe s domaćim i inozemnim gostima, ovaj put iz dvanaest zemalja, prva festivalska večer bit će u cijelosti posvećena laureatkinjama i laureatima naših nagrada te vizualnim i zvučnim razglednicama iz povijesti festivala. Pozornica zagrebačke Kinoteke ugostit će odavno neviđenu moćnu gomilicu svih generacija domaćih pjesnikinja i pjesnika.

Zvučnu sliku festivala oblikovat će grupe i izvođači: Dunjaluk, Dimitrije Dimitrijević i Turisti.

Svi su festivalski programi i tiskani materijali besplatni.

Festival se ove godine odvija pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Gradonačelnika Grada Zagreba.

www.goranovo.hr


FESTIVALSKI PROGRAM:

Ponedjeljak, 20. 3., 20 h, Kino Kinoteka, Kordunska 1, ZAGREB

Festival se otvara pjesničkim čitanjem laureata i laureatkinja nagrada Goranov vijenac, Ivan Goran Kovačić i Goran za mlade pjesnike. Tridesetak pjesnikinja i pjesnika čitat će uživo, prikazivat će se arhivski video-materijali iz povijesti festivala te će nastupiti glazbena skupina Dunjaluk, sve u režiji Hrvoja Korbara.

Utorak, 21. 3., 12 h, Dom kulture Lukovdol, LUKOVDOL

Drugi dan dodjeljuju se nagrade Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu u dvogodišnjem razdoblju i Goran za mlade pjesnike te nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola. Dodjelu će popratiti glazbeni i folklorni program sekcija SKUD-a Ivan Goran Kovačić.

Utorak, 21. 3., 19 h, Antikvarijat Ex libris, Riva Boduli 3 b, RIJEKA

U Rijeci započinje program posvećen platformi Versopolis, europskoj mreži pjesničkih festivala s više od trideset partnera, koja promiče nove i zanimljive europske glasove. Nastupaju Helen Ivory (Ujedinjeno Kraljevstvo) i Josep Pedrals (Španjolska/Katalonija). Razgovor će se voditi na engleskom jeziku, uz prijevode pjesama. Svježe otisnute knjige pjesnika koji nastupaju, na hrvatskom i engleskom jeziku, bit će dostupne besplatno.

Srijeda, 22. 3., 19 h, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Krešimirova 26c, RIJEKA

Uz ovogodišnje laureate, nastupaju sjajni domaći i strani pjesnici i pjesnikinje: Anna Ayanoglou (Francuska), Dan Coman (Rumunjska), Marija Dejanović (Hrvatska), Ottó Fenyvesi(Mađarska), Thanos Gogos (Grčka), Madara Gruntmane (Latvija), Ija Kiva (Ukrajina), Muanis Sinanović (Slovenija) i Mile Stojić (BiH).

Za rock’n’roll ritam zadužena je grupa Turisti.

Četvrtak, 23. 3., 20 h, ADU, scena F22, Frankopanska ulica 22, ZAGREB

Zatvaranje festivala donosi nastupe ovogodišnjih laureata te niza izvrsnih domaćih i stranih festivalskih gostiju. Nastupaju: Anna Ayanoglou (Francuska), Dan Coman (Rumunjska), Marija Dejanović (Hrvatska), Ottó Fenyvesi(Mađarska), Thanos Gogos (Grčka), Madara Gruntmane (Latvija), Helen Ivory (Ujedinjeno Kraljevstvo), Ija Kiva (Ukrajina), Josep Pedrals (Španjolska/Katalonija), Muanis Sinanović (Slovenija) i Mile Stojić (BiH).

Za glazbenu podlogu za vrijeme čitanja i solo-koncert zadužen je Dimitrije Dimitrijević.


NAGRADE

IVAN GORAN KOVAČIĆ ZA NAJBOLJU PJESNIČKU KNJIGU

foto: Edita Sentić

Senko Karuza: Nestajanje, (MeandarMedia, Zagreb, 2020.)

Senko Karuza rođen je 1957. u Splitu. Djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Školovao se u Visu, Splitu i Zagrebu. Studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogućnostima, Rivalu, Quorumu, Dnevniku (Ljubljana), Kolapsu (Mostar), Slobodnoj Dalmaciji, Morskom prasetu i dr. Stalni je kolumnist u časopisu More. Uvrštavan je u različite antologije, a priče su mu prevedene na desetak stranih jezika. Objavio je knjige priča Busbuskalai, Ima li života prije smrti, Vodič po otoku, Teško mi je reći i Kamara obscura, pjesničke knjige Nestajanje i Otimanje, a s Miroslavom Mićanovićem i Brankom Čegecom rašomonsku knjigu Tri krokodila. Knjiga Vodič po otoku prevedena je na više jezika. Trenutno živi na otoku Visu. Osnivač je Multimedijalnoga mobilnog centra za istraživanje alternativnih načina preživljavanja na malim pučinskim otocima, u sklopu kojeg je 2007. pokrenut festival književnosti Mare Mare (otok Vis).

IZ OBRAZLOŽENJA

Žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar jednoglasno je donio odluku da se nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu objavljenu u dvogodišnjem razdoblju dodijeli knjizi Senka Karuze Nestajanje. Na natječaj je pristiglo 95 naslova, od kojih je 93 odgovaralo njegovim uvjetima i propozicijama. U finalu su za nagradu konkurirale također knjige: Ponornice Krešimira Bagića (Meandarmedia, 2021), Vježbe hrabrosti Gorana Bogunovića (Durieux, 2021), Skica za junakinju Sanje Lovrenčić (Mala zvona, 2021) i Proces gorenja Darka Šeparovića (Durieux, 2022).

Knjiga Nestajanje Karuzin je pjesnički prvijenac, kojim je otvorio svoju poetsku dionicu. U ovoj je zbirci na površinu izbio pjesnički impuls koji se nije očitovao samo u nastupima, nego i u knjigama Karuzine kratke proze, osobito ondje gdje se autor osvjedočio kao majstor kratkih poteza, od zbirke Busbuskalai (1997) preko Vodiča po otoku  (2005) pa sve do Fotografija kraja (2018). U tekstovima što stanu na jednu stranicu, a koji žanrovski šeću od kratke priče do crtice i pjesme u prozi, Karuza u nekoliko nabačaja gradi atmosferu i oblikuje perspektivu, prepleće emociju i misao i na kraju sve zavrće autoironičnom poantom. Ton pritom najčešće ostaje staložen i kontroliran, što je često podcrtano karakterističnim pripovjednim „mi“ kojim se donekle poopćava udio osobnog i intimnog. Čita li se zbirka Nestajanje u relaciji prema takvoj (poetskoj) prozi, u oči upada činjenica da ovdje nije riječ o pukom ogoljenju poetske srži od proznoga tkiva niti o stihovnom preoblikovanju poznate prozne materije – na djelu je otkrivanje jednog sasvim novog prostora i njegovih mogućnosti, i upravo taj zamah otkrića nosi ove pjesme i čini ovu knjigu uzbudljivim štivom. Ono što je naoko prepoznatljivo Karuzino sada se zatječe iz jedne sasvim nove perspektive, čuje se kao jedan drugačiji glas.

Na koncu, može se reći da je Nestajanje ujedno i ispovijest, i svođenje računa, i puštanje mašti na volju; knjiga koja ne pravi razliku između velikih tema i malih stvari. Moglo bi se reći da se radi o poeziji stečenoga iskustva, ali stvar je u tome da upravo to iskustvo dolazi pod znak pitanja – da poezija počinje tamo gdje se iskustvo provjerava, prihvaća ili odbacuje. Tamo gdje se miješaju očaj i smijeh Karuza ispisuje svoje najbolje stihove, pjesme koje se pamte. 

Branislav Oblučar


GORAN ZA MLADE PJESNIKE

foto: Ema Badel

VID BEŠLIĆ

Petrinja nema rodilište pa je većina Petrinjaca rođena u Sisku, a među njima 24. lipnja 2000. i Vid Bešlić. Završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji, jezičnu gimnaziju u Sisku te Glazbenu školu Frana Lhotke u Sisku. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja aktivno je sudjelovao u dramskoj i novinarskoj sekciji. U slobodno vrijeme komponira, piše poeziju, svira glasovir i gitaru, bavi se dramskom umjetnošću i glazbenom produkcijom. Aktivno surađuje s Kino klubom Sisak te Interpretacijskim centrom baštine Banovine. Godine 2021. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

IZ OBRAZLOŽENJA

Na ovogodišnji natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike pristiglo je ukupno 38 rukopisa. Žiri u sastavu: Marija Dejanović, Dinko Kreho i Branko Maleš žirirao je anonimno, pod šiframa, i jednoglasno kao najbolji odabrao rukopis Vida Bešlića, naslovljen Ektoplazma. Žiri je također odlučio pohvaliti rukopise Kuća na otoku Silbe Ljutak, Kosa nam ne smije biti mokra Nikole Serdara i Iz mraka se bježi ravno u kaktus Mateje Tutis.

Ektoplazma Vida Bešlića zaokružen je i pomno osmišljen konceptualni rukopis pjesama u prozi pisan snažnim, originalnim autorskim glasom. Dominantno sredstvo prikazivanja tekstualne građe je naracija u prvom licu jednine, uz ujednačeno i dosljedno korištenje interpunkcije koja svojim karakteristikama ne odstupa od svakodnevnog razgovornog jezika. Jednostavnim se i pročišćenim stilom – koji je, uz poneke iznimke, pretežito lišen metafora, metonimija i epiteta – kombinira minuciozno bilježenje detalja iz svakodnevice s kontemplacijama i refleksijama o većim temama poput prolaznosti, smrtnosti i budućnosti, zbog čega se rukopis doima gotovo kao dnevnički zapis. Tematski, ovaj bi se rukopis mogao svrstati u zavičajnu i egzistencijalističku poeziju. Ektoplazma je knjiga o Baniji, o potresu kao prijelomnoj točki, trenutku nakon kojeg se ratom obilježena prošlost ove regije, iskazana kroz usmene legende i uspomene na preminule ljude, prikazuje simultano s autofikcionalnim zapisima u prvom licu koji dočaravaju besperspektivnu sadašnjost lirskog subjekta i ljudi koji ga okružuju, tvoreći tako dojam da su prošlost, sadašnjost i budućnost u ovom rukopisu jedna točka na karti Banije – točka pucanja kataklizmičkih razmjera.

Marija Dejanović