LISTOPAD 2015.

Monika Herceg

Znači, istina je.
Prestala je pušiti, našla je muža i vjeruje u boga.

Munchov krik nosile smo kao šminku.
Ramena koja imaš tu su da drže planet
i tako smo hodile: noseći dva planeta.
Cijela dva neistražena.
Nije bilo lako glumiti da imaš par očiju dok gledaš s njih deset.
Skrivale smo ih pod kaputima i kapama,
deseto oko tu i tamo iskočilo bi usred usta, poput afte;
činilo se da vidimo okus duhana i šećera.

Pažljivo je počupala prste
nakon što je iz nje izraslo drvo,
da je pjesma nikada ne nastani.
Pčele joj zakopčaše košulju.
Nađoše dom u bezdomom stablu.

Znači, istina je.
Spremila je u kufer snatrenja,
prebjegla u Stvarnost.

Prste čuva na tavanu, ispod starih novina
gdje se još koje slovo ponekad, mrakom,
pretvori u stih