Izložba “Nedoumica” Josipe i Marija Stojanovića

Otvorenje izložbe: petak, 25. ožujak 2022., od 18 h u Galeriji Knifer

U sklopu programa otvorenja održat će se i polusatni sound-art performans Manihlapinatapai Dore Fodor (iz izvedbene serije Mikrosituacije) od 20 h

Izložba ostaje otvorena do 9. travnja 2022.

Izložba se može pogledati u terminima:

Nedoumica, izložba prvi puta predstavljena u prosincu 2021. godine u Galeriji Atelijeri Žitnjak. Zajednički projekt sestre i brata, Josipe i Marija Stojanovića, umjetnice i znanstvenika, koji skupa isprepliću vlastita stručna znanja i profesionalna iskustva, kako bi predstavili ishode svojih višemjesečnih ispitivanja pojedinih nedoumica, te sličnosti i razlika između ‘umjetničkih’ i ‘znanstvenih’ mozgova. Odnosno, između njihovih načina mišljenja, shvaćanja kreativnih procesa, analitičkih i/ili sintetičkih pristupa odabranim problemima, te uopće njihovih razmišljanja o tome što i kako formira i usmjerava ljudsku svijest, kao i njene relacije s prirodnim i izgrađenim okolišem.

Posljedično je autoricu i autora izložbe Nedoumica takav način zajedničkog rada doveo do suradnje i s drugim bliskim stvaraocima: znanstvenikom-inženjerom Krešimirom Friganovićem, koji je sa svojim stručnim znanjem temeljno doprinio realizaciji jednog od video-radova, te vokalisticom, izvođačicom i audiovizualnom umjetnicom Dorom Fodor, koja prilikom otvaranja izložbe izvodi treću iteraciju svoje serije sound-art performansa Mikrosituacije, naslovljenu Manihlapinatapai, prema riječi jezika Yaghan s arhipelaga Tierra del Fuego (Čile / Argentina) (Značenje te riječi usporedno je s naslovnim motivom izložbe, a njena zvučnost autorici daje širok prostor za istraživanje slojevitosti strukture riječi kroz komponente zvukovne kompozicije. Nadovezujući se na svoje prijašnje izvedbe Mikrosituacija, Fodor koristi tekst različitih literarnih formi (u ovom slučaju: riječ) da bi ga dekonstruirala pomoću vokala i drugih zvukova, u odnosu s temom i prostorom izložbe, emocijama i njenim posjetiteljima.)

Sami izložbeni postav temelji se, s jedne strane, na rezultatima zadataka koje su jedan drugom davali Josipa i Mario, trebajući ih ‘riješiti’, tj. ispuniti, ulazeći sa svojim specifičnim znanjima i iskustvima u stručno polje onog drugog, koje ih zanima i u doticaju su s njime, ali za formalnu neobrazovanu osobu (u tom konkretnom polju) ono ipak predstavlja svojevrsnu tabulu rasu, kakvu je poticajno pokušati upoznati i ispipati od samog početka, odiskona i intuitivno, bez ranije pripreme i mentalnog treninga. Rezultati međusobnih zadataka stoga se pojavljuju pred posjetiteljima izložbe u obliku ready-made predmeta ili građe laboratorijskih eksperimenata, dokumentarnih fotografija laboratorijskog rada, video-projekcije rada Josipinog i Marijevog mozga (u čijem je ostvarenju sudjelovao Friganović kao istraživač pri Zavodu za elektroničke sustave i obradu informacija Fakulteta elektrotehnike i računarstva (područje znanstvenog interesa: obrada i analiza biomedicinskih signala te primjena strojnog učenja u biomedicinskom inženjerstvu)), statičnih digitalno-fotografskih slika biokemijske razine misaonih procesa, tekstova, itd. S druge strane, vizualizacije riješenih zadataka neizravno prenose njihovu temeljnu premisu poticanja Josipe i Marija na donošenje malih i velikih odluka, prema principu: ili-ili, ili jedno ili drugo, ili ovo ili ono, te prikazuju kako im nužno različite svijesti i misli pritom funkcioniraju. Stoga se, primjerice, snimanjem EEG signala u trenucima nedoumice, ciljalo prikazati koji su dijelovi mozga aktivni ususret donošenju odluke, kao i ima li ikakve razlike između ‘umjetničkog’ i ‘znanstvenog’ mozga, te kako njihove razlike, ali i sličnosti, suradnički i stvaralački kontinuirano koristiti. Od stanja do stanja, od odluke do odluke.

U cjelini, svojom kompleksnom konceptualizacijom autori/ce izložbe Nedoumica grade slojevit galerijski ambijent, potičući posjetitelje/ice da barem privremeno zaborave sve što su do sada znali o (suvremenoj) umjetnosti i (prirodnoj) znanosti, te zanemare naizgled nemjerljive razdaljine između ova dva, slobodno se može reći ― temeljna, polja ljudskog mišljenja, znanja i rada. Činjenica da je polazeći od vizualne umjetnosti, odnosno prirodne znanosti, moguće uskladiti raznovrsna misaona ishodišta u jednom velikom komplementarnom djelu, određeno je svjedočanstvo suštinske vrijednosti raznolikosti svih prosvjetiteljskih stremljenja, na tragu zajedničkog im odredišta. (Bojan Krištofić, Josipa i Mario Stojanović)

JOSIPA STOJANOVIĆ (Osijek, 1993.) stekla je zvanje Magistre edukacije likovne kulture godine 2018. pri Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Aktivno izlaže skupno i samostalno, te se do sada predstavila, između ostalih, izložbama Pritisak (Margareta Lekić i Josipa Stojanović; Galerija Cekao (Zagreb), 2019./’20.); Perfectly unperfect (Galerija Matice Hrvatske (Zagreb, 2018.) i Galerija Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Relković (Nova Gradiška, 2019.)) i Sinkronizacije (Galerija 90-60-90 (Pogon Jedinstvo, Zagreb, 2018.) i Galerija Waldinger (Osijek, 2019.)). S radom Autoportret je na 34. Salonu mladih ― Panoptikon (Dom HDLU Zagreb, 2018.) osvojila Nagradu Ljevaonice umjetnina Ujević. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek i asistentica na kolegijima kiparstva pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku (od 2018.), gdje trenutno živi i radi.

MARIO STOJANOVIĆ (Osijek, 1991.) u rodnom gradu završava osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, dok u Zagrebu studira molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, obranivši diplomski rad na Zavodu za opću i anorgansku kemiju pri Laboratoriju za kristalizaciju proteina. Godine 2018. se zapošljava na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje također upisuje i doktorski studij iz područja neuroznanosti pri Institutu za istraživanje mozga Sveučilišta u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.

DORA FODOR (Zagreb, 1993.) je vokalistica, izvođačica i audiovizualna umjetnica. Završila je preddiplomski studij Modnog dizajna pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, te diplomski studij Novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti. Pohađala je srednju glazbenu školu Fran Lhotka u Sisku (smjer: operno pjevanje). Primarno polje njenog umjetničkog interesa je istraživanje društvenih emocionalnih situacija, reakcija i odnosa, te prevođenje i pohranjivanje tih procesa u glasovno-zvučne strukture. Izbor iz dosadašnjih izvedbi: vokalni performans Dijalog četiri prijateljice (tunel Grič, Sounded Bodies Festival); Mikrosituacije (Močvara, Muzej prekinutih veza, Palm 64), Jeka (Gibanja, eksperimentalno-zvučno događanje); Vidljivosti (Galerija Prozori); Letters (Studentski centar, u sklopu radionice Katalin Ladik), i dr. Trenutno priprema prvi album uglazbljene poezije, pod pseudonimom Yeka.

Foto-dokumentacija rada/dizajn plakata: Krunoslav Dundović