Kako se mame igraju žmurke

Aida Šečić Nezirević

JOŠVEĆ

                           (sendvič-generaciji)

Moje djevojčice Sara i Selma
Jošveć budu
Novorođenčad
Po zidu pišu na dušek pišaju
I kotačaju
Kad idu u šetnju

Neće se nikad
Milom okupati
Špahtlom im s guzica moraš strugati
Gaće od kinderlade
Potkošulju od marmelade:
Fuj kako si se fuj
Jošveć
Bi trebala dušo znati

I ko za inat zube nemaju
Jošveć su krezave kjezave kezave
Pa kada ogladne dajem im hapu
Brokuloprokulojagodobananu
Liči na povraćku
Svježe riganu

Krište i vrište
Negdje bi išle
Krv mi sišu praznim ustima
Bezube drakule bijesne mrakule
Vrištanjem ljudima zavrću vratove
Za bonton jošveć neće da znaju

I noću
Jošveć
Mama! Viču
Kćeri! Vičem
Kćeri! Viču
Mama! Vičem
More ih more

Kad dam im kist i liste
Papira tad
Broje boje
I
Boje bore
Za boje se bore
Obje bi htjele bojat crvenim
Zalazakizlazak
Izlazakzalazak
Jošveć
Sunca


KAKO SE MAME IGRAJU ŽMURKE

Evo se vako igraju vako

Jedna se iza
Sisinog mlijeka nekako
Smjestila

Druga iza usrane tute
Poput se potrošene krpe
Skupila

Treća iza školske klupe
Ko kakvo se klupko
Sklupčala

Četvrta iza šporeta na drva
U slankastom znoju se
Skuhala

Peta iza praznogpunog
Gnijezda stisnula se
Svisnula

Koju nađeš upitaj je: gdje si


NAJRUŽNIJA RIJEČ

Ugrađena je u mušepke i utkana u roletne na prozorima
U vezu je perzijskih ćilima i u borama crnih marama
U godovima drvenih crkvenih klupa talijanskoga juga

U zlatnom je tijelu Midasove kćeri
U plavom Marjaminom plaštu
U naninoj je piti i Šeherzadinoj priči
U Dalilinom žudnom plesu i Savinom bezrukom vezu

U šaci
U šamaru
U šapatu
U šutnji

U sinu lozi i kćeri sinu

U bolnom ženskom
U blaženom muškom

(U) aaaaaaaaaa
Najtužnija

Patrijarhat


KAD UMRE MAJKA

Zivka te jednako kao i prije, dok je bila živa
A ti jednako urlaš da te pusti na miru jer hoćeš da spavaš kad i dijete spava, i tražiš
Da pošalje esemes (poruku, ženo!) jer je to prokleti moderni način komunikacije
(Zašto imaš, ženo, još fiksni telefon?
Zar ne vidiš da u svijetu ništa više nije fiksno?)

Jednako je staromodna i patrijarhalna kao i prije, dok je bila živa
Tvrdi da muškarci biraju a žene da su birane
I da se ne mogu krive rijeke ispravljati jer ćeš se utopiti
I ti je zbog toga mrziš i zato što ti i mrtva kaže da staviš malo karmina jer izgledaš
Ko da si izvađena iz varikine (bulji u tebe iz ogledala, eno je, bulji)

I zivka te opet unevrijeme, zvoni, progoni te kao i prije, dok je bila živa
A ti studirala u drugom gradu
Jesi li jela? Jesi li pila? Je li ti hladno i kad ćeš doći kući?
Tvrdoglave ste dvije vas dvije
Vi ste dva jarca na mostu (možda je Ezop pisao baš o vama)

Svađate se, kao i prije dok je bila živa
Možda i više jer sada ste, u tvojoj glavi, stalno skupa
Jer u moždanim hodnicima prostorvrijeme ne postoji
Jer sve je ovdje
I sve je sada

Svađate se i svađate se
I još i još se svađate
Namjerno to radiš jer raduje te više
Svađati se s njom u sebi
Nego se smijati sa živima u sobi

Svađate se jer ona kaže da nije lijepo što je držiš tu, pod kosom, zarobljenu
I da se sa živima, ne s mrtvima, živi
Da ona odlazi
Da će samo povremeno doći da provjeri jesi li se opet prekratko ošišala
I kuhaš li supu i kako su djeca i jesi li još uzaludno zaluđena ženskim pravima

Na privremenom ti rastanku kaže da, bogati, ne cmoljaš
Da si ista svoj tata
Da vam je oboma srce blizu guzice
Na privremenom ti rastanku jagodicom zalijepi napuklo staklo na očima
I obriše dva očna čuvara između obrva


P(O)RECI

Moj je dedo Mustafa zadnji sloj fasade stavio
Na sarajevsku Vijećnicu bravo majstore
Kad je završio otišao je kući
I topao ručak bacio
Na zid trule Hankine kuhinje
Ornamenti

Moj je dedo Said otpravljao vozove
Na istok zapad jug i sjever sretan put
Kad bi završio išao bi kući
I otpratio Diku
I dvije kćeri
U suzan podrum
Putovanja


TRAVORUŽICA

Travoružica ima travu po nogama
I pod pazuhom i
Ups
Izvini što ja ovako
Doljeznašvećgdje

Prije sto i kusur godina kad je
Ona bila svoja čukunnana
Nije to bilo ništa zabremedet ta trava doljeznašvećgde
Nosile su se krinoline i dimije i priroda daje
A dede su hrabro krčile šumu

Sad je nepokolebljivo ne puštaju iz dvorca
Kažu ne možeš takva
Nepokošena doljeznašvećđe
Tamo međusvijet
Moramo te prvo te pokoriti pokositi

Ajajaja
Bolje je da boli hej Travoružice travoglava
Nego da se Visost Njegova
Izgubi
U travi