Sendvič za Micka
Bio sam u povlaštenom redu
kad je ostarjeli hipi
skočio na pozornicu
i poljubio cipelu
kraljice Joan.
I kad je poludjeli freak
pivom zalio
boga Erica.
Bio sam tamo
kad je dobri Bono
rasplakao momka s plakatima
i kad je David
primio svoj portret
od djevojke koja je plakala.
Bio sam u povlaštenom redu
kad nas je Nick u crnom
tjerao iz njega
i kad je Mick
mrmljajući
naručio sendvič sa šunkom.
Uvijek
potpuno nepoznat.
Azrina stvar
Gledao sam je kako pleše
sama, okrenuta zidu,
dok je band mrcvario
neku sporu Azrinu stvar
na užas čupavog tipa
koji je nekad svirao s Johnnyjem.
Nitko u klubu nije htio biti
na toj jeftinoj proslavi
i nitko nije znao
zašto je tu.
Pitala bih te nešto,
rekla je prilazeći polako
kao da hoda po palubi broda
na uzburkanom moru.
Kako su zvučali onda
kad ste bili mladi?
Glasno, rekao sam,
otpio gutljaj jeftinog viskija,
kimnuo momku za šankom
i dok se glazba još čula
izašao u noć.
UVB-76
Telefon se oglasio
poput ruske radiostanice
Sudnjeg dana.
Zvala je prošlost.
Žena koju sam poznavao
između dvaju promašaja
je pitala gdje sam bio
svih tih godina.
Rekla je da sam davno
ostavio trag
i da joj je žao.
Pričali smo o snovima
i buđenjima,
a ja sam se pitao
kad nam je to
zvonjava telefona
postala tako strana,
strašna i daleka.
Kuća broj devetnaest
Prošli smo pored kuće broj devetaest
i pitali za smjer.
Ovo je slijepa ulica
kazala je djevojka uplašenih očiju
i poravnala nabor na haljini.
Moje ime nije Joe,
kazao sam kao da se pravdam.
A zašto si mislio da postoji smisao?
Upitao me je mornar
s istetoviranim križem i sidrom
na podlaktici.
Bočica iza knjiga
Na kraju se sve svodi
na to kako je
priča ispričana.
Izostavi se neki
važan detalj.
Poput onog da ga je
otprije poznavala.
Ili se ubaci komičan.
Kao kad mačka
sruši bočicu
skrivenu iza knjiga
na polici.
Ili se pojavi stranac
koji za stranca
previše zna.
Jer sve su
odnekud poznate.
U svakoj je fatalna žena,
mrmljavi starac
i dijete koje plače.
