Sutra
Ako se u snovima ponekad ubijaju nedužni,
u njima posljednju riječ zadržava ljepota.
Ako je u meni probuđena nezasitna težnja
za ljubavlju, zauzvrat mi je darovana
sposobnost izdržavanja dugih razdoblja samoće.
Zastrašujuće je hodati izduženim putem
do jedanaeste kuće, dodirivati ljepotu bez srama.
Svake noći, usred baršunastih snova,
jedva čekam sutra.
Crni raj
Postoji nešto dirljivo u ženi koja ne mari za sebe.
Njeni uvojci iz zlatnog doba Amerike,
način na koji guši svoju čudnovatost.
Pomiriti tu tjelesnu melankoliju
s električnom dimenzijom njezina srca,
bila je misija koja je dan za danom
strujala mislima njenih potomaka.
Tko zna koliko daleko bi dospio dječak,
da nije tek u crnome raju
otkrio istinu o svojoj voljenoj majci.
Predanje
Što je započelo s običnim cvijetom,
završilo se krvavim pokoljem na proplanku.
Rođeni u krivo vrijeme,
kada je svjetlost na horizontu ispisivala neonske brojeve,
a zemlja još u bunilu mrmljala nepovezane riječi.
Oni, koji dolaze poslije njih, predali su vlastita tijela zemlji,
da se iz njih napaja kao napuštena životinja,
povjeren im je život umjesto smrti.
Sram
Čini se da su ptice sigurnije od nas
u dolazak jeseni.
Kiša je oprala posljednji trag
životinjskog u nama.
Unatoč tome,
nitko ne plače.
U ovo sunčano jutro
poslije oluje,
posramljena sam svake suze
koju sam isplakala
zbog iluzije.
Enigma
Ako mi je on pokazao stabla i nebo
i ako mi je ona rekla za Boga,
kako mogu znati koja je moja misao njihova,
a što sam zapravo ja?
Ne mogu znati, nego po tijelu.
Ako se ogolim do kraja
zasigurno ću doći do prave sebe.
Višestruke osobnosti rezultat su
hipersenzibilnog uma;
ovdje leži ključ mog oporavka:
ostajem enigma, u blaženom neznanju.
Kutija
Kao dijete mislila sam da je ljubav
samo lijepa riječ.
Kutija puna slatkiša.
Jednoga dana prišla mi je žena
i dala mi crnu kutiju.
Znoj i glad, miris smrti.
Mislila sam da ću umrijeti.
Ali ne želim ovu, rekla sam.
Žao mi je, ne možeš imati drugu.
Ne boj se, nećeš umrijeti.
Samo moraš poljubiti vješticu.
Ustala sam, obrisala suze
i ugledala leptira kako radosno pleše.
Nosio je moj ego
sve dok oboje nismo nestali.
Igra
Kao djeca koju su odgajale životinje
jedva smo izgovarali naša imena.
Na prijelazu godišnjih doba
tražili smo skrivena značenja
u pticama.
Jeli smo zemlju,
skrivečki i pohlepno.
Trebalo mi je dugo da naučim,
da je cijela ova igra zvana život,
rezultat koncepta nekog drugog čovjeka.
Sličnost
Duše jednake ljepote i duha
stoje jedna pored druge.
Ne vide sličnost, ali ona je tu.
Povećanjem temperature tijela,
prvi puta jasno razumiju
pravo porijeklo svojih nogu.
Rastapanje
Malodušnost je zaboravljanje činjenice
da tko god nas je doveo ovdje,
mora nas i vratiti natrag.
Kakvu opčinjenost mora osjećati
svijeća kad se rastapa u cvijet.
Lavanda
Mislim da je tvoja duša ljubičaste boje.
Vidiš one planine tamo?
Tražila sam ju na obroncima Sniježnice,
u oblacima i najdubljim oceanima,
ispod zvijezda iz najudaljenijih svemira,
miješala neonska svjetla i mistične trave
i naposljetku se izliječila
čajem od lavande.
O autorici
Josipa Gogić rođena je 20. rujna 1985. godine u Osijeku, gdje je 2008. diplomirala na Ekonomskom fakultetu. Kao stručna suradnica bila je zaposlena na Rektoratu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Odjelu za kulturologiju u Osijeku te Filozofskom fakultetu Osijek. Dobitnica je nagrade za najbolju pjesničku zbirku „Male stvari“ na Pjesničkim susretima u Drenovcima 2015. godine. Iste godine zbirkom pjesama „Nacrtati usne“ osvojila je Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca Zdravko Pucak. Poeziju je objavljivala u hrvatskim i inozemnim književnim časopisima, publikacijama i zbornicima te sudjelovala na nekoliko pjesničkih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je Društva hrvatskih književnika.
Bibliografija:
Prisutnost, Društvo hrvatskih književnika, 2024.
Žena žutih očiju, Fraktura, 2019.
Male stvari, Općinska narodna knjižnica Drenovci, 2016.
Nacrtati usne, Matica hrvatska Karlovac, 2015.
