Plodna i višestruko nagrađivana autorica Sonja Zubović objavila je novi roman Između nas i neba (Alfa i Centar za kulturu Jastrebarsko, 2026.), posvećen Jastrebarskom, gradu u kojem je odrastala. Zubović je prozaistica i pjesnikinja, autorica tridesetak naslova za djecu i odrasle. Djela su joj prevedena na slovenski, bugarski, ukrajinski, slovački, ruski, makedonski, španjolski i talijanski jezik. Dobitnica je, među ostalim, Plakete za doprinos u kulturi grada Jastrebarskog, nagrade Srebrno leteće pero te nagrade Pjesnička aleja ruža koja se dodjeljuje u spomen na poljsku pjesnikinju Barbaru Yurkovsku Navratovu. Članica je DHK, hrvatskoga P.E.N centra i Slavenske akademije sa sjedištem u Varni.
Zubović je i u novom romanu Između nas i neba dokazala kako vrlo umješno znade sastaviti priču, dočarati njezinu rijeku (glavni tok), rukavce (paralelne radnje), obale (krajolik) i uvjerljivo okarakterizirati likove, glavne motore njezine narativne plovidbe koja, unatoč valovima i promjenama klime, ima svoj početak, sredinu i završetak.
Sonja Zubović piše i kratke priče u kojima, onkraj čvrste fabule, dočarava detalje u fluidnoj svakodnevici, punoj raznih intimnih i obiteljskih struja, drama i doskočica. Zapažene su joj zbirke priča za odrasle Goli carevi i Ovalno ogledalo, u kojima male ljudske trenutke i tajne stavlja i u psihološki fokus i ugrađuje ih u živi organizam života.
Roman Između nas i neba uvodi nas u zornu prošlosti i svakodnevicu gradića s dvorcem Erdödy i njegovim perivojem, sa sokolarskim i jastrebarskim lovačkim zanatom, s povijesnim digresijama i unikatnim fragmentima kulture. Autorica nas uvlači u nepoznato srce Jaske, pa ćemo saznati zanimljive detalje o dvorcu Erdödy, o toj plemićkoj obitelji koja je, među ostalim, pomogla da Jastrebarsko dobije samostan i crkvu kada su tu došli franjevci bježeći pred Turcima. Vratit će nas autorica u fragmente srednjega vijeka Jaske, otkrit će nam dijelove samostanskoga blaga, raznježit će nas nekim pučkim predajama. Sve uspomene, sva nasljeđa, sve privatne dvojbe i radosti ostat će ozračju iznimno pitke, dražesne i u svemu dobro izbalansirane priče.
Zapravo, ovdje nema nekog velikog, dramatičnog događaja oko kojeg bi se rojili svi likovi i postupci – roman je priča o ljudima koji dolaze iz raznih mjesta u rodnu Jasku i zajedno sa starosjediocima obnavljaju uspomene na svoj život i kraj, zalaze jedni drugima u živote u križaljki sudbine. Puno likova, puno malih pustolovina i dogodovština obogaćuju jednu malu, gotovo ladanjsku idilu. Sve je u romanu energično i uravnoteženo u isto vrijeme.
Ovo je, kratko rečeno, veoma slikovito i scenično zavičajno štivo s jakim aromama ljubavi, povijesti i etno-kulture u klupku intimnih života. Zubović je spretno povezala spisateljsku maštu i autentičnost Jaske, oblikujući kroz pripovijedanje i svojevrsnu turističku razglednicu kraja. Valja istaknuti sjajne dijaloge, prožete različitim idiomima koji nikada ne skreću u pretjerane kolokvijalizme ili vulgarizme. Ovo nije samo dar Jaski, nego i priči kao takvoj koja se pogubila u umjetničkoj prozi i koja je nepravedno bačena u okrilje žanra, osobito krimića.
(Iz pogovora Lade Žigo Španić)
