Uhom prošle sam zemlji
privrženost,
kao dijete za
„Hoćeš li čuti tajnu?“,
pokazivao,
godine, dakako.
Nekad oksimoronaste nabrajali smo
emocije,
mistične jasnosti
i kapljice krupnosti.
Za ponovnu
koliko nam sljedova treba
nesvjesnost
maleckih obilja?
O jednookici i sikirici šapat
u neglasnu kao da se
boljuodpretvorioriječi glasnost
zakukuljenih naših dragosti.
