Slavko Jendričko: nove pjesme

Slavko Jendričko

HRVATSKA GROBLJA

U svojoj šumi
ima tomu nekoliko godina

dao sam posjeći
tri divlje trešnje

ostavio ih da se suše
bit će viška dasaka

nakon što se izrežu
u stolariji od njih sačini

neviđeno krasan lijes
na hrvatskim grobljima

na njegovu pokrovu
umjesto cvjetnih

bit će nekoliko 
ogromnih vjenčića

od zrelih crnih trpkih
plodova trešanja

s ponešto listova
na kojima ću misliti

u lijepoj šutnji
materinskog jezika

vraćajući ti nagomilane
dugove u riječi ﹸdušaﹸ

pišući na delfinskom jeziku
nakon povratka oceanu.


RADIONICA IZLAZEĆEG SUNCA

S visoke dizalice
savršeno precizno
provokativno
prosipam dolje
novčiće s nepoznatim
likom plavih očiju 

ni jedan ne padne
dovoljno nisko
nikada ne vidim
u čijoj ruci džepu kljunu
završe dok u cik zore
sve drskije uzalud vičem

kako bih rasanio orlove
njihovim kricima
apostrofirao očitost
podmićivanja plavookih
anđela čuvara
u zemlji punoj

kroničnih kleptomana
stasali ne sjećaju se
mliječnih zuba
kojima su rasparali plišane trbuhe
u dječjim vrtićima
stekavši početni kapital
izlazećem suncu.


JAMAC MOĆI

Sunce teški vrući valjak
okreće blago lice proljeća
potoku minijaturi oceana
u kojem tek u rujnu pocrne
poput asfalta izvaljane kože tuna

tjednima tada prelijepo šutimo
neuspješno pokušavajući popuniti
nakupljene radosne pukotine usta
sazreli smo prebrzo ovog ljeta
čujem kako toplo pucketamo

jezici su nam pijesak
u podrugljivim zvucima lopata
u jesen ne nedostaje vode 
iz vreća veselo curi cement u miješalice
ostaje da samo dodam naše
izbijeljene kosti kao jamac moćne armature.


UZALUD SVETI JONA

Mikrofoni za prisluškivanje
koje sam ti podmetnuo
u buket cvijeća za rođendan

nisu mi cinkali ništa više
od požara krpa u kuhinjskom raju
uzalud redovni pilates seks joga

ni znoj ni empatija nisu izašli
iz zatvora sirotih riječi ljubav sloboda spasenje
neće ni kada dobiju šakom u pleksus

na dnu želuca sivog kita
budalasti melankolici nastavit će patiti od gastritisa
u raju materijalizirane duše.


ZRAČNI MOSTOVI

Probuđen crnim trpkim okusom vina na usnama
ubrzanim kolanjem ozona šumskih snova u venama

uobičajeno čudesno onima koji mi vjeruju
na peronu probuđene sam orgulje svojih rebara

sviram sretni su naši mostovi podignuti na kostima
čujem dovikuješ s druge strane neba puna povjerenja

sretne smo zaljubljene užarene visoke peći zamjenjujemo
sunce premda je jedno od nas dvoje neprestano u egzilu.


DEMO(N)KRACIJA

Konkvizatori 
pjevice

udvarajući se
stolici

tiho češljaju
svoje cvrkute

lijepo ih je
slušati

zaljubljene
kao cariće

sve dok izabrani
u mekom

gnijezdu-stolici
ne doživi

munjeviti
orgazam.


RADNI SNOVI

Dok ja pišem
žureći sav u svojim
znojnim radnim snovima

izgraditi kuće
na kućama diljem svijeta
toplinom tvoje aure

ni tren
ne dvojim više
naprotiv

klikćem od radosti
otkrivši
moć svijesti

i izvan glave
isti je Bog
onih koji su zapalili kuće

i onih pasivnih
koji su u njima
izgorjeli

unaprijed
nisu imali
ništa više za reći.