Elokventna gospoda
Elokventna gospoda u čeličnim oklopima
Uzavrelom krvi potiskuju sjećanja
Potpomognuti ljepljivim stereotipima
Isprazno monotone šetnje
Bježe i uklizavaju
S mirisnim laticama suza u njedrima
Moja je vjernost nekonvencionalnosti
Postala strepnja njihovih sjena
Kreću se pravocrtnim putevima
U eklektičnom poletu sna
Dok puštaju umorne duše
Da izbrišu sjećanja
Njihova je radost zvonka
Ne boji se crne sjene
Pred maršom noćnih komaraca
Skrivaju se u košnicama od pjene
Pjevajući šaptom duhovne melodije spasenja
Hvalisavim glasom izvlače teme
Rasute na stolu ih snimaju
Pa zakrivaju drhtavu i nježnu sjenku jeseni.
U toj prijemčljivoj melankoliji skupe estetike
Mrve tonove
Melju drhtaje
Uzvikuju parole
Straše prolaznike
Zauvijek čuvajući potisnute treme
Rat i mir
Rat je glasan.
Urlik čovječanstva koje zaboravlja govoriti.
Iz pepela progovaraju u strahu ugašene oči,
glasovi djece koji se gube u jecajima.
Mir je tih, tiši od tišine.
Glas skriven u krošnjama,
u majčinom uzdahu,
u dječjem smijehu što odzvanja iza zidova obnovljenih kuća.
Rat ostavlja tragove,
korake bez cipela,
odlaske bez povratka,
ožiljke koji šapću priče koje ne želimo čuti.
Mir nježno iscjeljuje,
polaže dlanove na otvorene rane,
cvjeta u ruševinama,
dok zemlja nježno pamti svaku svoju izgubljenu dušu.
Rat uči čovjeka koliko nisko može pasti.
Mir nas podsjeća koliko visoko možemo rasti.
Razgovor u tišini
U meni se pomičeš, dodiruješ rubove svijeta, je li ti tijesno, ljubavi?
Tvoj glas, tek slutnja, kao nježna ptica pita:
“Majko, kakve su boje oči zvijezda?”
Šapćem ti kroz kožu:
“Oči zvijezda su boje vječnosti, sve boje i nijedna, beskraj u trenu.”
Ti, malen kao zrno svjetlosti, guraš ruke nježno: “A mogu li zvijezde plakati?”
Zastajem, osmjehom ti odgovaram:
“Zvijezde se smiju, a njihove suze padaju kao kiše na zemlju da naraste cvijeće.”
Osjećam kako razmišljaš, kako sanjaš tišinom mojega daha: “A hoću li ja biti zvijezda?” Grlim te toplinom
lastita srca, govorim ti bez riječi: “Ti već jesi zvijezda, dušo moja, ti si vječnost u meni skrivena.”
Ti miruješ, sad šutiš, kroz nas prolazi beskraj, jer znaš, tamo gdje ljubav raste, vidljiv postaje beskraj.
