Ne trebam sat da bih znao
Ne trebam sat da bih znao,
da kazaljke jednom stanu,
naiđu na neku branu,
otkucaj samo bi pao.
Ne trebam sat da bih znao:
smisao nosi trenutak,
u kazaljci tek je kutak
za ljubav što bih ti slao.
Počesto prizivam ponoć
Počesto prizivam ponoć,
miris tišine, ponor sna.
U njoj se ne čeka pomoć
i u njoj se ne vidi dna.
Počesto odlutam obnoć,
tmina je tako barokna.
U njoj se vidi sva nemoć
i u njoj su skrivena okna.
Gdje bi nam bio kraj
Gdje bi nam danas bio kraj
kad bismo od istog trena
lica naša natmurena
maskirali u mali raj.
Gdje bi nam sutra bio kraj
kad bismo od ove nule,
duše naše posrnule,
u tami prepoznali sjaj.
