Pjesnikinja Maja Šiprak koja je do sada izdala sedam zbirki poezije, ponovno stupa na scenu sa novom zbirkom.
Poezija pod jedrima nastala je ovog ljeta, nakon stanke od godinu i pol dana u kojem je Maja izbivala sa književne scene uslijed obiteljske tragedije, te nije imala priliku promovirati prethodnu knjigu Okus opore svile, podastire najfinije verse srca kroz 50 odabranih pjesama u ovoj zbirci.
Sama autorica kaže:
ZAHVALA
Postoje ljudi koji žive svoj život ničim posebno ne svraćajući pozornost na sebe.
Žive pomalo tiho i neprimjetno, trudeći se svijet učiniti boljim mjestom.
Ovu Dolinu suza sade lavandom i na lica ljudi nastoje izmamiti osmjehe lijepom riječju, smislom za humor, vedrim i dobronamjernim stavom spram ostatka svijeta.
Mali, a tako veliki ljudi, topli, dragi, jednostavni i empatični.
U plodu masline i kapi ulja, u morskom valu i pjeni mora, u bijelom kamenu i mirisu oleandera, u pjesmi cvrčka i čaši Merlota, u liniji horizonta i plavom snu , popodnevnom odmoru i kroćenju vjetra, u kriku galeba i bonaci, živi Marko Kukrić na liniji između dva plava sna.
Marko je jedan od tih i takvih ljudi, koji goleti života u oku sugovornika, poništava i sadi sadnicama ljubavi, mira i dobronamjernosti.
Briše tugu i osmjehe riše.
Blagošću i senzibilitetom s kojim svijetom, ruku pod ruku hoda, nikog ne ostavlja ravnodušnim .
Mogla bih o tom Dobrom Duhu napisati roman, što i zaslužuje, međutim ograničit ću se na ovu crticu u kojoj sam rekla sve i nisam rekla ništa.
~~ Darku Puzeku bez čije ideje zbirku ne bi krasilo ovo lijepo ime;
~~ Davoru Janekoviću, vlasniku jedrilice koja je omogućila nastanak jedne predivno poetsko ljubavne priče, a njen plod držite u rukama. Otvara se u najfinijim versima, srca koje voli
Poezija pod jedrima nadahnuća
Iako Maja Šiprak više ne stanuje u Sisku, njezino stvaralaštvo sastavnica je sisačke književne scene, koja je u zadnjih nekoliko godina u usponu. I sama je Maja pridonosila razvijanju te scene pokrenuvši Fejsbook grupu „Juran i Sofija“, u kojoj su, mnogi sadašnji pjesnici iz grada Siska (i okolice), zakoračili u svijet pjesništva objavljujući u njoj svoje prve stihove (i sam sam jedan od njih).
Prerastavši društvene mreže, Majini stihovi počeli su se nalaziti u pjesničkim zbornicima, a poslije i u samostalnim pjesničkim zbirkama. Bez obzira, bile pjesme objavljene na fejsbook zidu, zborniku ili u samostalnim pjesničkim zbirkama, Majine pjesme primijećene su i od stručne književne javnosti, te su poneke od njih ovjenčane nagradama (spomenimo samo značajnije nagrade: “Zvonimir Golob”, 2012. godine za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, “Spark” Velike Gorice, koju je dobila 2013. godine za pjesmu o proljeću; na natječaju portala Očaravanje i časopisa Sapphoart za Valentinovo 2018. njezina pjesma izabrana je kao jedna od najboljih). Uz dobivene nagrade, Maja Šiprak dobitnica je još mnogih priznanja i pohvala iz regije.
Maja Šiprak ne zna pisati šablonski i serijski. Nju takvo pisanje ne zanima. Ne poseže s kvantitetom kako bi dosegnula kvalitetu, već uživajući u stvaranju, poput drevnih majstora, ne umanjuje kvalitetu količinom napisanog i nema problema kako da iz mnoštva napisanog odabere kvalitetu za uvrštavanje u zbirku, već kako da od kvalitete izdvoji dostatnost potrebnu za zbirku.
U to sam se i sam uvjerio, kad sam kao recenzent ove zbirke, trebao izdvojiti pojedine pjesme, pa ih analizirati predstavljajući ih kao preporuku čitateljstvu. Nije da nisam pokušao i svaki bih se put našao u dilemi: „Koju pjesmu izdvojiti?“ Odabir jedne, ili nekoliko njih, bilo bi nauštrb ostalim pjesmama, jer u ovoj zbirci nema pjesama koje su tu samo kako bi popunile potreban broj uvrštenih pjesama, pa druge pjesme kvalitativno odskaču, te ih je lako izdvojiti kao primjer kvalitete. Priznajem: Maja Šiprak je u odabiranju vještija od mene. I bilo bi mi zanimljivo saznati način Majinog odabira pjesama koje su ušle u zbirku i pročitati i one pjesme koje su imale peh stići do užeg izbora, ali ne i u zbirku, jer bih, možda, tek tada mogao, otkrivši Majinu tajnu vještine odabira, izdvojiti pjesme za raščlambu.
Ono što karakterizira pjesništvo Maje Šiprak je umijeće prenošenja osjećaja kroz stihove. U njezinim pjesmama nema nerazumijevanja i postavljanja pitanja: „koja je pjesnička poruka?“, jer Majini su stihovi kristalno jasni, ogoljeni do srži, odlikuju se izravnošću. U njima nema kalkulacije dopadljivosti nauštrb iskrenosti. Maja ne robuje rimama, koje bi izgledale naštimane, nezgrapne, kratile Majin pjesnički dah i obrezivali njezine pjesničke slike. Maja Šiprak ima osjećaj za ritmičnost (pojedine pjesme uvrštene u ovu zbirku, bez većih preinaka mogle bi se uglazbiti).
I što još reći o ovoj zbirci, nego je prepustiti da svaki od onih koji će je čitati, u njoj pronađu dio sebe, stih ili pjesmu koju će prigrliti uljuljani u uživanju u stihovima Maje Šiprak.
U Sisku, 17.11.2020.
Ratko Bjelčić
O autorici
Maja Šiprak
rođena u Sisku, živi i stvara u Zagrebu. Amaterski se bavi fotografijom i astrologijom.
Autorica je šest zbirki poezije:
„Žena u Meni“ – 2012.;
„Kapi Života“ – 2012.;
„Usana Pečat“ – 2013.;
„Boje tvojih dodira“ – 2014.;
„Nebo je granica“- 2014.
„Vatra jasnog pripadanja“- 2016.
„Okus opore svile“ – 2019
„Poezija pod jedrima“ – 2020
Pjesme su joj uvrštene u brojne hrvatske i međunarodne zbornike.
Dobitnica je brojnih priznanja, na području susjednih zemalja i zemalja EU.
