MOJ PUT
Moj put je usavršio
moje vrline i mane.
” Med u žuč”,
plimu u oseku
preobratio.
Rezervisao strpljivost
na autobuskoj stanici,
u pravcu
romantičarske vjetrometine,
sa vjerujućim pogledom
na jutro
između ravnice i planine.
NAGRADA
Za neposlušnost srca,
licitarski oblik duše
izbjelasan
vjerovatnoćom neponovljivosti.
Nagrada za putopis,
mrvu zime,
šumu opkoljenu
koracima našim.
Za usnen zaplet,
za spoj nebeskog
sa želučanom kiselinom
koja cijedi
svaki kamen
i u grlo vraća.
SVEDENA BOL
Bol –
kad ne boli
ništa,
a boli sve.
PROZORI LJETA
Ljeto je na salašima,
planinama, morima.
Ljeto je u sutonima,
zatonima,
na čardacima
u suncokretima.
Ljeto je u dubinama
daljinama,
prostranstvima
visinama.
Ljeto je
u tananim mislima,
u sjenci zalutalog damara
s jutrom boje lavande.
Ljeto je
na površini tvojih dlanova
i na vjetrometini moje čežnje.
SVAKI PROZOR, JEDAN ČOVJEK
Prozor je,
spužva,
sito,
upaljač,
rastvarač misli.
Prozor je,
brod,
izvor,
korijen,
tok,
hod.
Svaki prozor –
jedan čovjek.
PJESMA NA ŽICI
Nemam šifru
da otvorim tvoje nebo.
Ja sam
pjesma na žici.
NA OBALI RIJEKE
Galebovi
listaju
valove,
krune
vazduh
u napitak.
Uzimam čašu
i nazdravljam.
IDEJA
Ti si ideja,
o kiši koja pljušti
o kiši koja ne pada
o kiši koja pada kao po kap
o kiši koja će padati.
Ti si ideja,
kamena i sjene
uslišenih godišnjih doba
u hodočašću osmijeha.
Ti si ideja ravnice
o temi planine.
Beskrajan
vidokrug sna.
