Hodati bos

Zrinko Šimunić

Bosonoga

Spazih je sa balkona u gluho
ljetno
doba

Pet popodne

Koračala je pločnikom blijedonoga
u baršunu
bosih stopa svilenim jedrima
svečanih nota

Nestašno je stupao
u orahovoj sjeni
tulipan
nožnih poljubaca

Bilo je nečeg nestvarnog
u uvali
ljetnih jedrilica

Bila si tako lijepa
kćeri kneževska


LJETNI DAŽD

Ljetni dažd

Djevojka je izula mokasine
i gaca
po asfaltnoj džadi

bijelim stopalima od vanilije
prstima od maline
noktima
– sjaj crvenog želea

Uostalom,
capastom metaforom sladoleda
spasila je
cipele

Pod jagodama njenih tabana
pjeni se
opojni miris kiše


Slika

Djevojka u lanenoj haljini, u bijelo-
kavenoj tkanini
išetala je bosa po toplom asfaltu
po sivkastom talku
i klizila bokovima kroz zračnu kupelj
treperavi suton
Ljubila je stopama zemaljski uzgon
zemljani uton

I njeni su koraci, gipki
nehajni
osvečanili bijelu nogu nježnim zanosom
i pričali
o ushitu tijela golim ticalom

jer ljepše se ugiba boso stopalo
otmjenije sviraju prsti tvarnim dodirom

tako da zamišljam: jednoga dana
djevojke će hodati gole
                               i bose

s biljem u kosi
s plesom grivni na pijanoj rosi

a pramenovi zemlje
bit će im pomadom:

ugljena prašina
po slapu bedra
terra rosa na vrhu nosa

i zemaljski ostaci
na tabanima
u mirisu kiše i ugaslih trava:

bit će znak
osobite uglađenosti nehajne
ma svečane
spokojne i strasne


Češki kamen

Djevojka je sjela na sjedalicu kamenu
       mokasine izula
i savila rumenilo peta na uglačanoj
       zrnatoj klupi
koja se sjajila
       poput zrcala

       Jedno stopalo
potilo je mramor, drugo se svilo
       ispod bedra
       okrenuto
       prema gore
poput čaške mladog lokvanja mazeći
       nebo
ili vrh moga nosa

Podrugljivo su me gledala njena
       lijepa
       stopala, nasmijano
       i meko
ili možda ona … djevojka
       tamnih vjeđa
       u ljetnoj noći

Ne znam
Ne sjećam se

Oboje smo se osmjehivali
       capastom vedrinom
treperavom sazvučju između nas


Agon

Sjećam se bosonoge djevojke
kose plave
raspletene do pojasa, i usana
– cjelov rastopljene jagode

Nestašno je voljela svog dečka
jezikom mu kupala osmijeh

Golim stopalima lizala
je nogu stola

stopalima
srebrnog sjaja
u ljetnoj noći
tabanima
prljavim i sivim

A ja, sladogleđa slatki
udisao sam ljubav
neznanog para

gledajuć’
prpošnu igru prstiju na podnožju
bijelog stola

iskajući
slatke jagode u jastucima
njenih dodira
neki raskuštrani, nemirni nehaj

cvijet
blatom poprskan
i okupan
proljetnom kišom


Slika

Ona ime lijepe
celulitne noge drhtavih bedara
– želadija –
snažnih, jedrih listova

Koljena obla
Zaljubljena u svoja bosa stopala
cijelo jutro preludira
po tipkama desne noge, brižno ih nadiže

pa zatim glavu mazno
nasloni
na koljeno
i osmjehne se mladom ribaru
njegovoj ribičkoj priči za furešte

a prijateljima, ispod oka, namigne


VESNA

Ona kad zapliva
gola ispod zvijezda

Na tijelu mjeseca
zanjiše joj se
kruna od cvijeća

Ona tad zaroni
u tisuće krijesnica

I stopalom izroni
grivnu
od bijelih latica

I gle, ona više nije
Vesna
cipela ti tijesna

Ona je Šiva
u tisuću lica i tisuću
cvjetnih stopa

na vrućem
bengalskom pijesku
u rano jutro


BELLA COME CENERENTOLA

Bosa, lijepa kao Pepeljuga
bez staklenih cipela

One su odavno popucale
u boli
tvojih  prelijepih, brzorastućih stopala

One noći, kad se kočija
pretvorila u bundevu, a konji
bijelci
u poljske miševe

Sad koračaš, daleka kraljevna
u grlu mojih stihova


MATOVILKA

Ušetala je svojim ružičastim stopalima
u čamac pun matovilca
rotkvice, kristalke, puterice i divljih jagoda

Kako se samo dobro sjetila
da stari drveni čun iz Kupe pretvori u gredičnjak

Dno mu je izvadila, a rebra ostavila

Kad se umori od pljevidbe
sjedne na rub čamca i lagano ispija lipov čaj
iz tatine termosice by PRC

Na svojim crvenim koljenima
tad zapisuje haiku, senry, tanke u blok Lipa Mill

Uvijek je nadahnu ta svijetla
majska jutra
a osobito kad se još topla i snena
iz kreveta izmigolji i bosa uzemlji


U KUHINJI

Sjećam se, jednom je Višnja objavila svijetu
svoja bosa stopala
nehajno prekrižena preko barske stolice

Nokti  su joj bili crveni, a prsti rašireni
onako panđasto, požudno … i pomalo drsko

Gledao sam njena lijepa koljena
pete, listove …
htjedoh joj napisati nešto lijepo
o nogama, napišem: „Che belle gambe!“
i ostanem bez komentara

Pa da, i nisam bio nešto duhovit

Ona je tad sigurno pošla u kuhinju
pristaviti paštu i oprati rikulu, ko bog
će dodati i malo mozzarelle

Ljeto je, ona se nehajno okreće
na bosim nogama
ona to voli, taj dodir toplog
istarskog kamena
to uglačano tijelo koje joj ljubi stopala

Tko zna koje joj sve čakre
taj ples na vršcima prstiju otvara


ČAJ

Htjedoh ti reći, prijateljice
kad si ljetos, na odmoru, u haljini od plavog jeansa
po kuhinji hodala bosa
i bešumno se okretala, pristavljala vodu

da su ti noge iz godine u godinu
sve ljepše
i da im godine dobro čine, da su godine čaj
koji je odstajao baš koliko treba

Prislonio sam čaj
na tvoje pete, listove, koljena i pomalo
ti podizao haljinu


SLIKA

vjetar je češalj
u njenoj kosi, derviš
u njenoj haljini

ona pleše bosa
zagledana u sukrvicu valova

sunce na zalazu

a pijesak joj
mijesi tabane

on joj širi prste
i ljubi stopala

zveckaju praporci
iznad golog gležnja

začuju se i daire
na golom bedru

evo ih u i zraku
kraj sunčeva diska

čuju se timpani
jednog zaljubljenog oka

svjetlo krijesnica

mladić udara ritam
po ovnujskoj koži


SKICA

Rijetke su žene
koje u suton šeću bose
bez sanadala u ruci

Poljubac kamenog grada
sivi talk asfalta
na putu prema luci

SKETCH

Rare are women
that in the evening walk barefoot
without sandals in one hand

A kiss of a stone city
Gray talc of asphalt
on the way to the port

SKICA

kad hodaš bosa
po nepokošenoj travi Zrinjevca, onako svečana
lijepa i snažna
kao da u svaku stopu utiskuješ tople
hljebove djetinjstva
stopala su ti velika i nježna, a ti odavno
nisi djevojčica


POVRATAK

Kad sam joj ugledao
bosa stopala na vratima gostionice

Pitao sam se: tko je ona?

Tipkala je po mobitelu
i zatim digla na čičak ošišanu glavu, nasmiješila se
pomalo usiljeno

Al’ htjela mi je
pokloniti osmijeh

Dugo je nije bilo
onakve raskošne

Rekoh joj:
prepoznao sam te po stopalima


SCHERZO

Djevojka bosih nogu
udjenula je stopala u mamuze i zajašila
borealnu kobilu
pa je jašila sve do Blinjskog kuta
na poklon pjesniku

A kod Josipove hiže lesne
sjašila je
i ugazila u prepeličja jaja, maslačak
i tratinčice.


NA SATU YOGE

kad na satu yoge
mlada žena do mene prebacuje težinu
s koljena na koljeno
zagledan se u njene lijepe, bose noge
i snažne listove

pa  i sam poželim da budem
lijep i snažan – grčki bog
tako da u svaki svoj pokret utiskujem oblik
njenih stopala