TRAMPA PAMUKA
starac je prodao pamuk
nije se cjenkao
potrgana mu je cipela
nije se cjenkao
kažu da je izumio neki vremeplov
ali da se pokvario na putu u budućnost
i da je prodao pamuk
da otplati dug
i da su suze bile gratis
i da se nije cjenkao
i da do dugovanog
FOTOGRAFIJE
fotografije su ostale između redaka
i na njima je sve što si htio znati o meni
četiri je broj pokušaja,
četiri su lista papira
četvrti je četvrtak
sve je četiri i četiri je ništa više
nego umjetnost za umjetnost
nego Umjetnost za umjetnost
nego umjetnost za Umjetnost
nego Umjetnost za Umjetnost
SEMANTIKA RUŽE
Stani,
ružo, prije svih.
ja spavam s mrtvima
poljane poljskog cvijeća prekrivaše
mene kao mramor podno drveta života
a tebe, ružo moja, cijelu mi snijeg prekri
i nigdje nikog ne bijaše da te ugrije
ne pripada snijeg proljeću
al’ ipak mu se iskrala
pokoja pahulja
na tvoje trnje
ružo,
prije nego
što smo umrli
bila sam u onoj sobi
pa sam te vidjela s balkona
kako se rumeniš i ističeš u magli
kad me pogledala mila misao, milina silna
mučenica koja mi je sav svoj život
u labirintu slova i snova
ispisala pa dala
i zaspala
prije
nego što smo umrli
nešto sam ti htjela kazati
kako napisah nekakvu povijest
i kako mi je izvor bio konačište iza vreve
pa sam onda uistinu kad sve sabereš
postala kao siva mrlja
neke sive zone
i zaspala za
svih
u zakloništu
nikad se ne smiju
ne znaju znakove znakova,
da su na snijegu najjasnije stope
ni da su bijele ruže crvene koje krvare
ni kako li smo saznali, prije negoli su umrli
da je besmisleno secirati prah u prašini
ili koje li je tvoje Ime, ružo moja
ili gdje je mrak tvog doba
ili da smo mi
bez i
.
POSLJEDNJA NA PUTU K ISCJELJENJU
mjesec treperi podno najviših visova i obasipa me zlatnom
a ja ju nekoć vidjeh kao crnu
nedaleko se od obale
ljuljuškala barka
približila se
ali ne može
do pijeska.
samo stoji
u daljini
i gleda
PROPUHANA STOLICA
slušam o značenju
i čujem da propuhana stolica ne znači ništa
čini mi se kao da ludim
pričinja mi se značenje gdje ga nema
jer propuhana stolica
ne znači ništa
mučnina dok sjedim
i čekam da me prozovu
ne znači ništa
ono kad su fingirali opuštenost
i kad je najudobnije postalo najstrašnije
to nije značilo ništa
ma čak ni onda
kad smo zaboravili unijeti namještaj
pa je vjetar skršio sve pred sobom
sve rasklimao i sasuškripio
to nije značilo ništa
jer nije stolica ja
da može biti propuhana
stolica smije biti i dobra i loša
ma smije biti čak i sveta
kad joj dodaš razmak smije imati sto lica
ali propuhana stolica
ne znači ništa
ali ni značenje ne znači ništa
dok ti nešto ne kažeš
ili ja nešto ne napišem
a meni čak i š znači štošta
MAK KOJI NE PROTESTIRA
davno si prerastao vrijeme
u nadi da će i oni jednom odrasti
no oni više ne rastu
stope im gaze i gaze
sve dok te ne nagaze
pa pregaze
a ti si bio tek iznikli mak
u polju punom žita
i gledao kako se uklopiti
vjerujući da se trebaš
p o p r a v i t i
da te napokon prepoznaju
pa te lakše samelju
u makovnjaču
OČI
nedostaju mi jedne oči
nježne i sklopljene jasne oči
oči jeseni što skrivaju lišće
zlatne oči i jedna cesta
tihe noći i muk zagrljaja
i zagrljaja na jastuku
mi mirišu lješnjaci
jantarne boje bile su te oči
jantar koji svoje kapke
kako plaču noću sniva
skriva miris lješnjaka
pad lišća i cestu
tihu. najtiše…
u jednim bih očima umirala
i ne, ne plašim te se ni u smrti
ali morala bih
za nekoga preživjeti
pa zar tako da lako
priđem topazastim santama
ne opirem se plavetnilu sutona
i ostanem živa
a svaki je, svaki je obris bordo
eteričan je taj pogled i prsti su lila
dodiri su svi u značenju iskona
osvanuće je mekano i nisko
glasnopokret i slatkotišina
neslane šale i mukla mučnina
gledaj me, gledaj me duže
pa neka drhtim zbog leda
dok lomiš si prste da me puste
dok ti još negdje izgaraju pjesme
i sve se topi između dvije neznane sjene
između tebe i mene
i nešto se čuje iz šume i oči
i u travi i u oči: crne, tamne, oči
pucketanje grana, lovačke oči
sijaju, okorjele oči i mjesec noću
a u jezeru mjesec u mjesecu oči
ponosne i sjajne znatiželjne oči
love me noću, divlje oči
zanosno, polako, u travi se zelene oči
šuma gori u očima
crni je biser u bijelim ledenim očima
sjena u zvjerskim praznim očima
i u praznoj
su mi noći
uklete ti oči
