Bobby

Slaven Kopanja

Holivudske glumice iz osamdesetih

Gdje su nestale Bo Derek, Geena Davis i Katleen Turner?
Vrijeme nije imalo obzira ni prema njihovoj bezvremenskoj ljepoti
Dalo im je potpuno drugačija lica
Poigralo im se sa figurom
Ostavilo ih bez daha

Holivudske glumice iz osamdesetih
Iskorištene i zaboravljene
Kao stari film B kategorije
A one su svoje uloge odigrale najbolje što su znale
U maloj dvorani Kino Palas sale


Nele u Ekvadoru

Nele vrati se
Još nije kasno za tebe
Tamna strana nudi.pare
Ali s njima ti dušu otkupljuje

Nele vrati se
Još nije kasno za tebe
Gospođa Brams te još uvijek čeka
Da joj dođeš pod prozore

Nele vrati se
Budi opet onaj stari
Triput se živi, to je sad jasno
Proklet nek’ je Ekvador, zlato i dolari

Nele vrati se
Pronađen je lijek
Nema tog pravila koje kaže
Da je sve izgubljeno zauvijek

Nele vrati se
Još nije kasno za tebe
Nastavićemo tamo gdje smo stali
Pola života ranije

Nele jarane
Vrati se
Oprošteno je sve
Načeta piva ti je ostala
A i Selena se vratila


Bobby

U Portorož hiljadu devetsto pedeset osme
Nije došao na ljetovanje
I iako je sa Gligorićem u moru plivao
Već tada je prvu kraljicu žrtvovao

S godina petnaest nasuprot Talju
I sovjetskoj šahovskoj mašineriji
Dokazao je da je petnaest samo broj
I postao najmlađi svjetski velemajstor

U njegovom ludilu je bilo romantike
Kao onda kad je odbio da brani titulu
Pa je po cijelom svijetu bio tražen
Da bi zauvijek ostao neporažen

A možda je ipak trebao ostati na plaži Portoroža
I postati jedan od onih čuvenih galebova
Nesuđeni jadranski šmeker
Neponovljivi Bobby Fischer


Putevi

Uzalud me čekate na starom mjestu
Drugovi stari i moje ljubavi davne
Večeras neću stići do vas
Imam neodložnog posla sa strane

Nemojte me čekati ni sutradan
Izgubio sam se u tamnoj noći
Sve što sam vam rekao je laž
Nisam ni obećao da ću doći

Ne čekajte me ni kad kažem da dolazim
Prevario sam ja i lukavije od vas
Srešćemo se jednom kad se karma udostoji
Baš u dobro vrijeme, baš u pravi čas

Moji putevi, gdje li samo odoše?
Kako sad da ih stignem i uhvatim?
Jesu li ispred ili su ostali iza mene?
Fakat ne znam i ne mogu da shvatim


Šolta

Svi znaju a niko ne smije da prizna
Ima i gorih stvari
Tu je utjeha
Nismo se zajebali
To je jednostavno moralo biti tako
Nismo imali izbora

Nismo mi bili uplašeni
Ali da smo se okrenuli ne bi valjalo
Nisu nam se se karte složile
I sretna zvijezda nas je napustila

Jebiga
Takva smo mi sorta
Svi vide a niko ne smije da prizna
S ponistre se vidi Šolta


Petica

Petica je pretvorena u groblje
Najbolji teren kojeg je klub imao
Preko puta dvorane
Gdje sunce nikad ne udara ravno u oči

Tamo su najbolje mečeve igrali
Borg, Connors, McEnroe, Lendl i Vilas
Ali treba biti realan i pri zemlji
Možda su i mrtvi uznapredovali u tenisu u posljednjih trideset godina


Bit

U svijetu bitcoina
Ja sam bitanga
Ali dijeli nas samo tanka nit
Daleko smo od suštine
U tome je bit


Mr. No

Mr. No je pilot i pijanac
Prgava skitnica
Fajter
I romantičar
Sve to u isto vrijeme
Takav se više neċe pojaviti
Čak ni u stripu


Crna knjižica Broja Jedan

U crnoj knjižici Broja Jedan su zapisani svi grijesi svijeta
Tamo sve lijepo piše
Crno na bijelo
I niko se neċe provuċi bez pomena


Partizan

Nije ga ostalo puno ali još se drži
Sjedi ispod stoljetnog oraha
Starog koliko i on

Svjestan je šta se događa
I svjestan je svog poraza
Ali nije ovo prvi put da njih ima sto na jednoga

Ne jebe on živu silu
Ni materijalno tehnička sredstva
Pogled još uvijek diže u visinu

Neprijatelj je u brišuċem letu
Neprijatelj je prešao reku
Neprijatelj nadire sa svih strana

Ništa za to, progovara karabin
U sigurnoj ruci starog partizana


Planinari i vaterpolisti

Planinari u crnim haljinama
Vaterpolisti u bijelim svečanim suknjama
Kao u partiji šaha
Zagovaraju propast onih drugih

Nastupaju u televizijskim emisijama posveċenim fizici, hemiji i biologiji
Tamo ih intervjuišu najveċi umovi generacije
Do zuba naoružani osmoljetkom

Biologija im je najveċa strast
Njima je po pravilu biologija najveċa strast

Podržavaju crnog kralja koji je žrtvovao i potamanio mnoge pješake
Skrivaju ga po mračnim manastirima
Govore mu da je najljepši na svijetu
Dok mu stavljaju lažne brkove i bradu
Pozivaju na odricanje
Žive na dvoru i voze BMW-a

Planinari i vaterpolisti
Rame uz rame jedni protiv drugih
Stubovi društva
Ugrađeni u temelje čvrste
Biologija im je posebna strast
Đavo je tu odavno umiješao prste


Richard na vratima hotela Belvedere

Sigurno ċe mu reċi
Uz ono smeđe piċe koje su znali ispijati
Sigurno ċe mu reċi
U jednoj od ovih dugih noċi

Nije to mala stvar
Nakon dvadeset pet godina
Još nas ima
Minus jedan ili dva
Skoro pa kao nekada

Sigurno ċe mu reċi
To su sitnice koje život znače
I udare mu pečat
I ozvaniče

Nije to mala stvar
Nakon dvadeset pet godina
Još nas ima
Minus jedan ili dva
Skoro pa kao nekada


Muzikanti

Svi ti stari muzikanti su samo htjeli dio slave
Obične, notorne ili bilo kakve
Daj šta daš

I bilo je dana kada se činilo da je slava nadohvat ruke
Samo još malo napora je trebalo
Još nekoliko posljednjih, velikih koraka do cilja
Još nekoliko krvavo zarađenih bodova
I protivnik bi bio na konopcima
I tabela bi poprimila svoj prirodan oblik
I stvari bi došle na svoje mjesto

A onda neočekivano i bez najave
Završili su u Geteborgu, Drezdenu i Nišu
Neshvaćeni i uvrijeđeni
Bez komentara
Dokrajčeni zlatnom tišinom


Izgubljeni

Samo naprijed
Izgubljeni u našim malim životima
Sve ċe biti ok
Ili možda neċe
Svaka igra, svaka dobija
Ili možda gubi
Danas ili sutra
Kad tad stvari ċe biti riješene


Hiljadu vatri

Hiljadu vatri u meni plamti
Nemaš ti pojma ko sam ja
Zvijezde su gore da me vode
I sunce samo za mene sja

Tebe bih slijedio na kraj svijeta
I išao bih s tobom ravno do dna
Sve što sam tražio ja sada vidim
U tvojim plavim očima

Nemoj da štediš starog ratnika
Povedi me na neko bolje mjesto
Ono još postoji samo u snovima
Ali snovi su to za šta ginemo

Hiljadu vatri u meni plamti
Al’ samo jedna je ona prava
Obećana zemlja ispred mene
I ta tvoja kosa plava


Titograd

Čudna je to stvar
Za taj grad me vežu mnoge uspomene
A ja nikada nisam bio u Podgorici


Šavovi

Šavovi su popucali na staroj haljini
Kuċa puna ikona
Bilo je nervnih slomova
Izvini dušo, šta da ti kažem
Svašta stane u trideset godina


Uloge

Mnogi su zaboravili svoje davne uloge
I sad su si dali neke druge
Puno uglađenije i ljepše
Gdje si ti bio devedeset druge?

Nažalost ja pamtim bolje
I sjeċam se svake riječi i djela
Ali to je nešto s čim ti sada spavaš
I to ti je jedina istina cijela


Market Sanja

Veliki razgovori se vode pred marketom Sanja
Politika i fudbal su na dnevnom redu
Velike misli se razmjenjuju
I veliki snovi se sanjaju
Da li ċe ikad biti bolje?
I mamu im jebem lopovsku

Veliki razgovori se vode pred marketom Sanja
Razmatraju se pitanja od svjetskog značaja
A gospođa introspekcija sve nijemo posmatra
I samo ponekad se zapita
A gdje sam ja u toj priči?


Jednog lijepog dana

Jednog lijepog dana
Sve greške ċe biti ispravljene
Svi pogrešno povučeni potezi
Ponovo ċe biti odigrani
Ovoga puta pametnije
I mnogo elegantnije
Kao Fischerov 11…Nh5

Svi stari dugovi ċe biti uredno isplaċeni
Sav poremeċeni namještaj vraċen na svoje mjesto
Nijedna žurka ne može trajati vječno

Jednog lijepog dana
Sve laži ċe postati istina


O autoru:

Slaven Kopanja rođen je 1970. godine u Banjaluci, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u rodnom gradu a studij sociologije i magisterij ljudskih prava i socijalne pravde u Londonu u koji je došao 1992. godine. Velika većina Slavenovih pjesama je nastala u pokretu: u autobusu, vozu, podzemnoj željeznici, avionu, na biciklu ili lutajući ulicama Londona ili nekog drugog grada.

Osim pisanja Slaven se bavi i muzikom, svira gitaru i piše tekstove i muziku za svoje pjesme, kako na maternjem tako i na engleskom jeziku. Sa rock bendom “The Tremens” iz Londona je objavio album “20 Years of Hurt” na engleskom jeziku 2018. godine a sa bendom “TDK Torpedo” iz Pule je objavio EP pod nazivom “U zadnjem kupeu Olimpik Ekspresa” 2020 godine.

Radi u organizaciji za zaštitu ljudskih prava u Londonu.

Pripremio je prvu zbirku pjesama.