Okupljenima na klupi ispod murve, čiča Radoje je pričao.
– Pošto, u to davno vrijeme, bijaše ponajviše kosova, ostade vjerovanje da i ovo selo dobi ime po njima… A ova murva, pod kojom se sada odmaramo, pamti ratne strahote i čuva uspomene na one kojih odavno nema…Posađena je daleke 1920. godine, na deset metara od puta…sedam od kuće.
Rat svuda okolo…glad i bijeda progutaše i zadnju nadu…Milena, velika mučenica, bez muške zaštite, laka joj crna zemlja, sa šestoro sitne đece u skutu… I sad je vidim kako, sa nestrpljenjem i bojazni, očekuje prve zrele murve da bi ih pružila đeci…da ih dohrani…zavara glad. Čak je i rakiju od njih pravila, čuvajući je za obraz…ako ko naiđe. Visoka i koščata, ubrađena maramom, sa trovezom o pasu, gledala bi neđe u daljinu…čekajući predugo muža da se vrati…a slutila je, sirota, da ga je progutao vrtlog rata…da neće doći više nikad…I samo zbog njih, svoje uboge đece, nije gubila nadu…nije ni smjela, jer bi im ubila volju za životom. A pilad, tri sina i toliko šćeri, skupili bi se oko nje, tražeći zaštitu…grlila bi njihove raščupane glave ogrubljelim toplim dlanovima i suzdržavala se da ne zaplače…Najteže joj pade rođenje najmlađeg, Milorada, koga otac viđe samo jedan dan…prije nego što, s puškom o ramenu, pođe u borbu. I tako…njeno potomstvo, sve jedno drugom do uva…preživje…zahvaljujući nama nekolicini komšija…i ovoj murvi pod kojom sjedimo.
Starina Radoje, produži okrijepljen čašicom rakije:
– Vidite ove ožiljke na stablu, to je od bombi…metaka iz vatrenog oružja…topovskih granata u Drugom svjetskom ratu… Ispod ove razgranate krošnje, sa stotinu ruku, ranjeno je i dvoje njene đece…Milena izvede đecu na put, Bogu hvala, a onda…od velike patnje rano umrije… I tako, roditelji minuše, a ova murva ostade na istom mjestu – okonča svoju pripovijest osamdesetogodišnjak, zadihan i klonuo.
Ćutanje potvrdi da je ono što je ispričao duboko ganulo sabesjednike. I kao da vraća neki moralni dug Mileninoj porodici, ośeti veliko olakšanje.
Sa prvim mrakom se raziđoše. Radoje, još jednom, pogleda murvu, koja stajaše gordo, čekajući mlađe naraštaje…
