Nikom te nedam
Pretpostavljam da
pretpostavljati ne mogu …
Sve što mogu je pomoliti se
Bogu.
Na pitanje svoje još
odgovor čekam,
jer danima me muči …
A rješenje u meni čuči.
Predpostavljam da
predpostavljati ne mogu …
Sa usana brišem riječ
strogu koju izgovoriti ne
znam …
Ipak od ničega ne prezam.
Ne odustajem,
ne želim da se predam.
Grebem i ujedam …
Nikom te nedam.
Pogrešno obračunata
stavka …
Samo loša pretpostavka.
Stari most
Otvorena ti vrata pa sad
odi, kreni …
Što iza njih te čeka, idi
ravno ili skreni.
Dal tuga ili sreća osjetit ćeš
na sebi …
Vrata širom otvorena su
tebi.
Na suprotnoj strani
nepremostive rijeke, još
stojim i gledam u tebe, u
ogledalu duše promatram
sebe.
Vidim žuriš pa
staješ, vraćaš se jer već se
kaješ …
Vrata širom otvorena su
tebi,
da odeš nikad dozvolila ti
nebi.
Al’ ipak vrata ti otvaram i
novi život si stvaram.
Daleko od ove tjeskobe,
obujem cipele nove, samo
tako bez probe.
I trčim u njima, čim prije da
stignem, al nasumice dižem
se i padam …
U prevelikim cipelama put
ne mogu da svladam pa
nastavljam bosih nogu,
samo tako nastaviti mogu.
Duga je staza do
starog mosta jer znam da
čekaš me tamo, a tebe mi
nikad dosta.
U dubini oka
Gola duša i bez odjeće
tijelo …
Pronaći istinu pravu na to
sve se svelo.
U dubini oka ona vješto se
krije,
skriva se ko da ništa bilo
nije.
Nedopadljivo iz oka viri,
pogled titra neće da se
smiri.
Tisuću laži prije istine ćeš
reći. Po staklu, bezbojne će
kapi iznova teći.
Dal’ moje riječi još ti išta
znače …
Na uzvik imena moga kuca
li ti srce sporije il’ jače.
Skidam crvenu haljinu, a ti
crno odijelo …
Poput aktora iz
istinitog filma potpuno
sami, al’ pred svima.
I još jednom u nizu, sve na
to se svelo …
Duša ogoliti se ipak neće,
ostat će samo bez odjeće
tijelo.
Poput poroka iz
varljivog oka, umjesto istine
laž izlazi iz dubine.
Bal
Plakat kišne kapi stale za
sunčanim vedrim danom …
Dok sunce negdje samo
zjapi drugom svijeta
stranom.
I plače kiša, ne želi da se
stiša …
Sve je slabija i tiša.
Oblak ju natopljen, sam sa
sobom sukobljen odnosi
iznad mora i planina.
Već osjeća se sunčeva
toplina.
Posušilo žarko sunce sve
kišne suze …
U zagrljaj svoj svježinu
njenu uze.
I dok s njom pleše svoj
svadbeni bal, potpuno
stopljeni su oni.
Više nije njen rival.
Iskreno
U vrtlogu svijetla i tame,
budi moje za plakanje
rame …
Stvaran budi, a ne mimika.
Kemija budi i
fizika.
Ono što nikom bio nisi to
meni budi.
Iz sna noćas me probudi …
Ružan san što dušu mi
para.
Varajući druge sam sebe
vara.
Nek nestane mi iz misli ta
nakaradna slika …
Nekog sebičnog i lažnog
lika.
Sad ostani tu i budi to što
jesi.
Pusti da nešto iskreno se
desi.
