Mjera mornara
Pažljivom mjerom takt živi
Miče se,giba,raste,s lijeva,s desna
Ravno,lijepo,ravno,desno,ravno,stop
Odmiču takti,broje se stope
Lijevo,desno,stop
Ravnim ritmom,ravno,naprijed
Vesla uranjaju u vodu
Mitska zemlja
Zauvijek bi napustio mitsku zemlju
Ostavio i brodove i stupove za koje su privezani
Ponio sa sobom,teško,povijesno,metalno sidro
Očistio ga od mulja i trave,obrisao o košulju
O košulju svečanog puta
Otisnuo bi se,jednostavno,ravno,u susret orkanu
U susret procijepu neba i mora
Provukao bi se
Na toj točci,udaljen dovoljno,gdje nema razmišljanja o povratku
Bacio bi sidro,suho,svejedno teško
I bio sam
Sve bi bilo lako,kada bi posjedovao svoju obalu
Očišćeno kamenje i zemlju,bez spomena
Gospodarim oblacima bez povijesti,samo mijene dana i noći
Sve bi mogao izbrisati i otploviti
Zauvijek bi napustio valove,plime i oseke
I bio sam sa svojim sidrom
Helenska koža
Kada bi mogao zamijeniti svohju staru helensku kožu
Izboranu od vremena i trajanja,naboranu od ljudskih muka
Kada bi mogao zaboraviti svoje mitove,svoje junake
Odjedrio bi pod svim vjetrovima,ali u jednom pravcu
Izvan svega,na rub spoznaja i saznanja
Na kraj ili pored Historije,njezinih putova
Helenska se koža ne skida lako
Grebeš po njoj,stružeš alatkama
Krljušt opada,ostaje lice kože u sjećanju
Opet novi mit
Legenda helenske kože
Ne bi ni primjetio jedreći u zaborav
Koža na krmi potajno kormilari
Kakva zabluda oslobođenika,zatočenika
Vjetrovi bjesne,valovi se uzdižu,plavi visovi
Koža se za tren izglača,izravna lice
Opusti bore,nestade stare helenske kože
Nova jedri i opet ispočetka
Helenska koža u krug
Zauvijek
Argo
-1-
Vjetar je otpuhao sav pijesak s tvojih paluba
S tvojih drva,ispod jarbola,škripe koraci,brod živne
Brod se valja s boka na bok u moru zlatnog pijeska
Sunce tuče u ispucale bokove
Cijela utroba isušena puca pod udarima vjetra i suha zraka
Sada si poput mrtve ribe,ljuska se još drži na tebi
Stojiš sasvim sam,sa svojim stopama duboko u zlatnom pijesku
Pored mrtvog nakrenutog broda,pucketa trup
vrijedi li se popeti na mrtvo tijelo i napraviti splav od crnih ostataka?
Neću znati dok se ne popnem i noge mi počnu tonuti u trulo tkivo drvo,broda
Bolje se okrenuti i zaboraviti na vjetrove(S ovim se ne plovi)?
Mogu li doploviti tvoji nevješti ratnici(ne moreplovci)do onih crnih točaka na otvorenoj pučini,nakon koje se plovi samo u krug?
Pravi odgovor promjenu pravca vrijedi
Otploviti i doploviti ozarenih lica,sa starim drvenim trupom,jedriljem iz mraka,otploviti i doploviti,ponekih stisnutih usana,namrštena pogleda
Pramac lagano uranja,krma se izdiže
Osjećam u svom tijelu tvoj ritam plova
Stari trup klizi morem
Jednakomjerno,jedrilje se nadima
Kormilo je mrtvo,prema nepoznatom
U noć i dan,u prazno
Čuješ li zvuk dalekih zvona s obala gdje se mijesti magla?
Čuješ li zvuk s brodova čiji pramci sijeku plave vode?
Čuješ li svoje srce kako tuče u ritmu veslača?
Čuješ li zvukove s broda koji jedri ravno naprijed?
Čuješ li sebe u povicima posade?
Čuješ li brod i more?
-2-
Otkada stojiš na ovome zlatnom žalu?
Ne,ne znaš(postoje li vremenske oznake?)
Gledaš svoje utonule noge htijući odgonetnuti možebitni odgovor
Pogled,dugo prikovan,ništa ne otkriva
Glava nadolje…brada na prsima
Imaš li pet prstiju na nozi ili je to jednolična slonovsko-ljudska noga?
Probudi se i korakni,izvuci tešku nogu iz mora žućkastih kristala
Svaki dan barem jednom pokušaj
Svake godini učini jedan pravi korak
Slijed je jednostavan,izranjanje stopala,let,uranjanje,utonuće
Ukoliko želiš dotaknut ćeš more(možda prve kapi već osjećaš)
Tada si spašen,nema više pijeska,grli te samo more,sve dublje.
-3-
Uvijek se sjećaš mirnog zaljeva,ljuljuškanja broda u polumraku
Drvo povremeno zaškripi,jedro zašušti,užad se muklo tare jedno o drugo
Stojiš sam na krmi i promatraš kopno
Rukom se oslanjaš na kormilo
Kopno nema prepoznatljivo lice
Tmina ne otkriva tajne
Biti blizu obale i istovremeno dalek
Krenuti na kopno,podjariti vatru i gledati obrise broda?
Zaštititi se jedrom i zamišljati vatru?
Zvijezde klize,brod miruje,ruka utrnula od stiska
Ponekad te nalet vjetra zakratko probudi,tada poželiš odlučiti
Drvo ili drvo?
-4-
S brda u potocima,što slijevaju se surovo,pršteći i galameći,silaze i tvoje suze,znoj tvoj i muka tvoja
Popeo si se tako visoko,samo zbog užitka
Udisao si teško,samo zbog želje da dodirneš nebo
I sve što si uložio,od prvih snova,rijetkih tlapnji,potpuno si izgubio
Oko tebe prostire se samo more
Ptice lete prema pučini,oblaci klize preko zapjenjene vode i tvoj se brod trza na sidrištu
Oko tebe živi samo more
I ti si more
I tvoj pogled je more
I tvoji snovi samo su more
–5–
Obilaziš je u sve manjim krugovimaa
Sve bliže
Ti si čovjek-predator
Zvijer s osmijehom
Čuješ vlastite korake
Smijuljiš se vlastitoj vještini
Uživaš u vlastitim pokretima
Smijeh postaje bučniji,glasniji
Na kraju kruga,na kraju obilaženja
Gromoglasno ćeš se smijati,uistinu ćeš urlikati
Na kraju kruga,potpuna si zvijer
Tek oči govore o ljudskom postanku
Krugovi obilaženja zatvoreni su
Krugovi tvojih promjena definirani
-6-
Vjerna brazda tvoja je prava sjena
Dvije sjene znači
Ponekad se uklope jedna u drugu,onog časa kada stojiš na krmi a sunce je sprijeda
Bijelo plavi ožiljak na tijelu mora,uvijek iza tebe,sliči repu kojim mašeš po svim morima starine
Brazdati vodu,za suncem stalno
Tonuti lagano za pramcem,uzdizati se iznova,jahati valove
Ploviš između vjetrova i njihovih sestara oluja,kliziš kroz magle i rođake im crne oblake,lebdiš kroz pjenu vode i zraka,s nevidljivom sjenom,brodom
-7-
Iznajmiš zagonetku na jedan dan ili samo od jutra do večeri
Zagonetka je cjelovita i kažu,potpuno jednostavna,potječe iz davnine
Izazivaš je postupno,nesputan si s bilo kakvim obzirima
Zagonetka se suzdržano smješka
Gotovo povlađuje Znaš,sasvim je očito,navlači te u svoju vjekovnu zamku,ponor dubokih neznanja,nepoznavanja vještina,neočitovanja prostih istina
Jedva si dočekao večer i kraj druženja
Zagonetka je vraćena,neokaljana,potpuno neotkrivena
-8-
Svo vrijeme putuješ sam,tek s nekoliko karata
Posve su čiste,bez ucrtanih pravaca kretanja
Čuvaš ih ljubomorno na dnu putne torbe,ne prejako zarolane,niti previše otvorene
Ponekad ih se sjetiš i osjetiš zadovoljstvo
Karte su stvarno jamstvo,ti nećeš nikada zalutati u svom životu
Pravci kretanja u tvom životu ucrtani su u tvom sjećanju
Praznina karte tek je zavaravanje
Cijelo vrijeme putuješ sam,uz nekoliko kratkih odbljesaka sjećanja
-9-
Zvuk se ravnomjerno rasprostire tvojim napaćenim prostorima proživljenog,lagano dodirujući ili se grubo odbijajući,klizi kroz tvoje Ja
Ne gubi na snazi,naprotiv čini se sve jačim
Postaje ugodniji i zahtjevnijem uhu
Ima tu ritma i harmonije
Nevjerojatno je saznanje,koliko je naše Ja duboko
Zvuk pomalo zamire,škaklja nas
Utonuo je u najskriveniji sloj i spava,zvuk spava dugi san
Ne otkrivši me,predao se
-10-
Ne vjerujem tvojim namjerama,ruke te odaju
Kažeš,kaniš nešto učiniti sa svojim skromnim životom u sjeni vlastitog Ja
Učini, učini što god hoćeš, mene ostavi na miru
Ne tiču me se tvoje slijepe ulice natopljene vodom obližnjih, nabujalih rijeka
Ne pričaj mi o podrumima gdje vlada general štakor maximus s brojnim crnim,vječno cičećim podanicima
Ne mogu ni zamisliti visoke,uske prozore iskićene mnogim ženskim rukama,ogoljelim
amenima,mahanjima,pozdravima napetih pokreta
Ne govori mi o mračnim stranama ne/poznatih obitelji, uostalom potječemo od njih
Nemoj mi ostavljati pisane poruke o snovima nesretnika koji u težnji da se vinu u nebo,budu uhvaćeni u
reži noćnih čuvara reda
Ne vjerujem tvojim namjerama,o či si zaklopio, nedvosmisleno bi te odale
-11-
Gesta tvoje glave suzdržana je pokreta
Lice je mirno ali ne i opušteno
Stotine malih trzaja čine tvoju strukturu moći
Koliko samo ulažeš napora
Možda bi bilo jednostavnije,odmahnuti rukom ili glavom,okrenuti se
Tvoje su geste otmjene,rafinirane,precizno su odvagane,gram tvoga ponašanja doista ima mjeru
Pokreti tvojih očiju ne ostavljaju me ravnodušnim, zapravo, zbunjuju me i plaše
Zaklopiti oči i ne gledati oslobađa me istog trenutka
Krasnog li zida osloboditelja
-12-
Vjerujem da je pismo stiglo,jednom i na tu adresu
Možda nije sadržavalo željeni sadržaj,no dovoljno je svjedočilo svojim postojanjem
Tko ga je mogao donijeti??
Sjeverni vjetar,jedino
Vjerujem,pismo je negdje u procijepu vremena,između nas,neotvoreno je,to je već pismo sa svojom osobnom poviješću
I nakon toliko godina volio bi susresti tajanstvenog pismonošu koji nosi samo moje pismo
Vjerujem da je pismo nježnije od težine magle, lakše od ljetne izmaglice, trajnije od svjetla
Vjerujem kako pismo slijedi blijeda sjena, to je ideja o pismu koje neće nikada biti napisano
-13-
Valja se mirno otisnuti od obale
Vesla ravnomjerno uranjaju
Zvuk posve jednak u ponavljanju
Pramac se(ponekad)zanjiše
Vesla ubrzavaju
Priprema se jedro
Tako je svaki put
Uvijek iznova
U potragu za izgubljenim valja krenuti posve miran,pribran i opušten
Sužen vid zamagljuje horizont
Smanjena količina svjetlosti ne može prepoznati nestalo
Zadrži jednakomjernost
Najuputnije bi bilo veslati preko mora,jedro zna zavarati
Zauvijek imati ritam u šaci
Tako se jedino može dosegnuti izgubljeni horizont
-14-
Nepoznata zemlja
Muči te jedino ime nepoznate,neotkrivene zemlje,zemlje na koju ćeš prvi stupiti
Crna čizma uronit će u zlatni pijesak
Začut ćeš škripu svojih koraka
Mučno izvlačenje noge iz zlatno žute pješčane zamke
Čim osjetiš tvrdoću tla zabit ćeš svoju zastavu
A ime?
Polagano se okrećeš prema moru
Na pučini potpuni mir,nikoga
Zemlja iza pučine nakon duga plova
Zastava vijori na vjetru dok se vraćaš u čamac
S čizama padaju u more posljednja zrnca pijeska
VARIJACIJE
Sam si pod Argom
Pucketa trulo drvo
Prodire kroz tkivo drva sitni,oštri,žuti pijesak i pada ti na lice
Nespretno podižeš ruke
Pijesak između prstiju klizi nepovratno prema tvojim očima
Potpuno se opuštaš
Pijesak je pomalo vlažan
Sjenka trulog trupa dovoljna je za tijelo
Svjetlost te djelomice pokriva
Sklapaš oči i sanjaš početak,početak svih početaka
Prvi val moćnog broda
Prvi pogled pedesetorice
Onda kada se brod uruši,sam u sebe i stopi se s ravninom zemlje
Potpuno ćeš biti sam
Bez ikoga
Ostaju ti samo tragovi u pijesku
Oni te prate u stopu
Kada dođe onaj dan i brod umre
Doći će novi heroji,naivni junaci,ubojice i pljačkaši,vladari i tirani,ljubavnice i nade
Kada brod sasvim nestane
Nitko te se neće sjećati
I neće nitko znati da je olupina nekoć bila tvoja
Za trenutak si se odmorio
Protrljao si nervozno očne kapke
Prsti su ti prekriveni finim zrncima pijeska
Potrebna ti je voda
Moraš izaći iz sjene poluraspala broda
Izaći iz sjene, tvoj je prioritet
Oči te peku, ali ne toliko da bi se odjednom izložio suncu
Ostaješ ležati s položenim rukama pored tijela koje nevješto krije mogućnost skoka
Smiruješ se, tijelo se opušta
Zrnce pijeska otklizilo je niz vlažnu stazu suze
Opet sanjaš, čuješ šum vode i vesala
Pri prvim znacima večeri,vrlo sporo,otežano gotovo,s mukom nekako nedoraslo,izviruješ ispod natrulih,tek nekoliko preostalih rebara broda
Ništa ne zapažaš,iako su ti oči sjajno naviknute na mrak
Nema nikakvih pokreta,ništa se ne miče,doista,sve miruje
Dvoumiš se,krenuti ili ostati?
Zateći će te svjetlost nespremnoga
Svejedno je,nije ovo prvi uzalud potrošeni dan
Vraćaš se i liježeš u sigurnost mraka brodskog trupa
Zadovoljan si,još dišeš
U ponekom snu brod mirno lebdi na ravnoj,mirnoj vodi,na uljem presvučenoj površini
Svi stoje na brodu i gledaju,nečujni su
Dan bez vjetra
Vesla su uvučena
Mir
Spokoj
Između napuklih rebara vlagom i ranama nagrizenog trupa broda i prvih valova mala je udaljenost
Jedan bi skok bio dovoljan
No za takvo što učiniti vremenski je tijek pregolem
Tvoja je hrabrost ostala u nekim zaboravljenim,minulim danima
Valovi te gotovo dodiruju,osjećaš njihova rasprsla tijela na vršcima prstiju
Osvrćeš se unatrag,brojeći izvijena brodska rebra,ni sam ne znajući zašto brojiš s lijeva na desno,s desna
a lijevo i sve si bliže moru
Zarivaš prste u pijesak,spuštaš glavu,sklapaš oči i klanjaš se moru
Napokon
Samo jedan zaveslaj
Samo jedan zamah obećao si sebi još one večeri,smrznut i postiđen,skriven u tami trupa broda
Osjeti vjetar,neka ga prepozna tijelo,udružite se u jedno,postanite isto i plovite
Samo jednom valjalo bi zaploviti,slobodan,oslobođen
Sanjaš kako truli komadići padaju po tebi,ostaci broda se urušavaju,tijelo broda sve je ranjivije a i ti
Sanjaš
Pod zvijezdama ste sami
Ti i tvoj mrtvi brod
Pratitelji jedan drugoga još odavna
Ponekad vas tuđe vatre griju
Njegovo drvo čuvaš
Što duže bude disao pored tebe i ti ćeš zajedno s njime
Sjećaš li se davnih plovidbi s razbješnjelom posadom
Oh,tko su oni bili?
Tek se nekih lica sjetim i rijetko doživljaja
Sjećaš se li se ovoga broda i njegovog izrastanja u legendu?
Svega se ipak dobro sjećaš,samo si ti zaboravljen
Zbrisan u pamćenju
Kljun broda silovito,ljutito udara u valove,rasijeca ih,sjuruje se u njihovo tkivo i jedri,ravno naprijed,pod napetim crvenim suncem jedrilja
Miran si,to je samo prisjećanje
Sada ne bi izdržao snažno podrhtavanje broda,zvižduk vjetra,hropac jedara
Ne boj se,gledaj otvorenih očiju
Ipak,bio si,ratnik,moreplovac,osvajač
Muka
Mučno ti je izaći,pojaviti se na svjetlu
Sjene brodskih rebara ocrtavaju se na tvome starom tijelu
Suha,žućkasta koža,prljava
Rijetka kosa,gotovo ugašeni pogled
To si ti,sjena davnog vođe
To si ti,oličenje stanja broda s kojim si nekada tako sjajno plovio,između opasnosti i katastrofe,sreće i
same
To si ti,spoj starog čovjeka sa ostacima staroga broda
Vi ste jednostavno dotrajali i samo vas čudo drži na životu
Negdje daleko,netko je podigao jedro i otisnuo se na more
Što on traži?Plijen,žene,pustolovinu,utjehu?
Čvrsto drži kormilo nadajući se povratku u vode,kroz koje bi sada lagano klizio
Što on očekuje?Stizati uvijek?Biti ispred drugih?
Pramac se uzdiže,brod zadrhti do krme i utone između valova
Iza plovidbe uvijek slijedi nespokoj
Nitko se preveslanih i prejedrenih pravaca ne želi sjećati
Valja uvijek ići u susret horizontu,svjetlu,vremenu
Tako se može izbjeći zaborav
Onaj tko ne zaboravlja.budi umirene slutnje,otkapa minule i sahranjene opasnosti
Onaj tko ne zaboravlja,otvara svoju utrobu i srce silama straha
One se ugnijezde i rastvaraju mornara
Kada te preplave mračne misli i počnu te neštedimice izjedati,teško ćeš se dočepati spasa
Kada te obuzme crna plima iz vlastitoga tijela i započne tu utapati,teško da ćeš ugledati sutrašnji dan
Kada te sustignu sve one ružne riječi i mislli koje si davno izrekao i pomislio,teško da ćeš ostati kakvim si
bio
Kada potpuno onemoćaš, od tijela prah,od duše mrak, jednostavno zatvori oči,tu gestu ti nitko ne može
duzeti
Kada sve svrši i od tebe ostane samo pokret kako umorno sklapaš oči,spašen si
Valjalo bi slijediti struju,ukoliko te već nije povukla
Morao bi pratiti let ptica,ukoliko te vjetrovi već nisu usmjerili
Budan sanjaš o velikom plijenu,sol ti se taloži na licu,rukama i nogama
Na otvorenom si moru,slobodan,potpuno neovisan,koliko samo mogućih pravaca kretanja
Najradije bi ovdje ostao,pomalo zanošen valovima i vjetrom
Na zlatnom žalu,pored mrtvog broda pokušavaš se sjetiti,tko si,tko si bio?
Doista,tko si?
Vidi se tek ispod izderane odjeće istrošeno tijelo,toliko ti je koža ružna da se ni ožiljci ne vide
Doista,tko si?
Vođa jedne davne družbe,od koje danas nije puno ostalo
I brod ti je posve dotrajao
Od njegovih ostataka ni vatre ne bi gorjele
Doista,tko si ti,nepoznati?
Još se ponegdje vide ostaci davnih vatri
Tragovi nogu su izbrisani
Pijesak se uskomešao,sudario se s plazećim valovima i lice zemlje prekrio zaboravom
Tko je palio te vatre?
Što je njih dognalo na ove obale?
Strah,plijen,bijeg,pljačka,moć?
Tko je palio davne krijesove?
Poneki umorni bjegunac kome se kasnije izgubio svaki trag
Jedva spašeni moreplovac koji se tih događaja niti ne sjeća
Tko je održavao noćno svjetlo?
Netko sasvim nepoznat,nestao sasvim
Tragovi govore o plamenu,ne o čovjeku
Vrati pronalazačima njihove karte
Izbriši svoje pravce.ostavi čisto lice plova
Vrati prevarenim moreplovcima samo dio plijena
Možda njihovi potomci povuku kletve
Vrati lukama njihovu moć i mir
I ti ćeš se njima koristiti
Vrati događaje na njihovo mjesto
Otpuhni prašinu s drevnih zbivanja i oslobodi se svega
