Dinko Telećan rođen je 1974. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1999. diplomirao filozofiju i anglistiku. Na istom fakultetu studirao i sinologiju . Objavio zbirke pjesama Kreševa (1997), Vrtovi & Crvena mijena (2003.), Iza (2005.), Plast igala (2011.), Dok ti oči ne dogore (2017.) i Dovoljni razlozi (2019.), knjigu Sloboda i vrijeme (2003.), putopisne knjige Lotos, prah i mak (2008.) i Azijska suita (2015.), zbirku eseja pod naslovom Pustinja i drugi ne-vremeni ogledi (2009.) i roman Dezerter (2013.). Kraći izbori iz opusa prevedeni su na petnaestak jezika.
Prevodi s engleskog, španjolskog i kineskog jezika. Dosad objavio više od 80 knjiga u prijevodu. Prevodio, među ostalima, R. Bolana, J. L. Borgesa, J. Cortázara, T. Eagletona, R. Flanagana, J. G. Frazera, R. Gravesa, S. Greenblatta, M. V. Llosu, W. Morrisa, E. Sabata, G. Steinera i H. D. Thoreaua. Prevodi i za radio i televiziju. Povremeni je vanjski urednik i lektor u književnom izdavaštvu te od 2009. do 2018. honorarni urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija, na kojemu je uređivao emisije Svjetska proza, Ogledi i rasprave, Lica okolice i Do korica.
Za prijevod Frazerove Zlatne grane nagrađen je 2003. godišnjom nagradom Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a nagradu „Josip Tabak“ istoga društva dobio je i 2014. godine za prijevod knjige Pjesme: moj izbor Roberta Gravesa. Godine 2017. dobio je nagradu „Iso Velikanović“ za prijevod Gravesove Bijele božice. Dobitnik je prve nagrade na natječaju Zareza za najbolji esej 2005. Na Sajmu knjiga u Sarajevu 2006. nagrađen je za najbolji nefikcionalni prijevod godine (Slavoj Žižek, Škakljivi subjekt).
Od 2002. godine član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
