SHIRAZ
Čovjek koji mi u Kauflandu
hvali Shiraz na akciji
čini to s takvim sjajem u očima
kao da ga je sam Hafiz učio
o tajnama vina i tajni poezije
A za Hafiza nije, možda, niti čuo
Ali vino svatko razumije
čak i kad ga ne poznaje vino mu se odaje
jer vino se podaje strasnom nepcu života,
ono je slutnja i nemir,
sjećanje na davno zaboravljenu pjesmu, onu
koju si znao prije svog rođenja
Vino je poezija u bocama
rekao je Robert Louis Stevenson
I ta rečenica već je pjesma !
Čitam da stoji na ulazu
u kalifornijsku Zlatnu dolinu
Eh, koliko je vina u poeziji
i poezije u vinu !
Ali, koliko je poezije
u tek iskovanoj pjesmi ?
jer – uvijek mora biti
poezije u pjesmi, i vina u poeziji!
SCHERZO
Zamišljam
njene bradavice
boje višnje
ispod ljetne bluze
dvije male
njuške
nadimlju svjetlo
vrlo
uski
snop
***
dočim u isto vrijeme
ona gazi grožđe
svojim nježnim stopalima
u staroj
hrastovoj
kaci
Nokte na nogama
nije lakirala
e da lak ne bi utjecao
na bouquet mladog vina
a obzirom na boju bradavica
mislim da se tu, ipak, radi o sorti:
Hamburg muškat
POST SYMPOSION
Kad banda ode
Sven će ispeći patku
i pojest je s medom i narančom
uz hajdinu kašu
na kosanoj svinjskoj masti
I pit’ će žuti muškat
Jer on ne treba oglabat
veprove kosti
i srkati ishlapjeli gvirc
Al’ neka svakako iskoristi
plameni žar
što osta iza starih barda
Bit će dobar
za gozbu
BARIQUE
Čitajući jednu moju staru pjesmu
u Knjizi lica
piše mi prijateljica da sam sve bolji i bolji
kao staro vino
Dozrijevam !
kao što dozrijeva i pjesma
kad odstoji
u slavonskoj hrastovini
tanka TANKA (alla J. Sever)
Plastična čaša
na tvrdu hrastovu stolu
i graševina
što se brušeno pjeni
kraj toplog piva
KOAN
Kad se moja draga i ja
kucnemo
s dvije različite čaše
puno gustog
crnog vina
Zvuk bude
nekako tupast
pa se pitam
kako zvoni njena
a kako moja čaša ?
i pokažem
joj pjesmu
a ona me upita
A da se
kucnemo glavama?
HOMO SPAT
Ona se u gluho doba noći
prikrada
mom zidu u Knjizi lica, otključa ga
pa provjeri
što ima nova, jesam li joj napisao pjesmu
možda … nježnu gazelu
nabujalih snova
krčag tamnog vina
Syrah, recimo
a zatim me ona pažljivo
zaključa
da je nitko ne čuje
I ode spat
PROLJETNA JUHA
Tuga !
Juha nam je otišla
na kvasinu
Budemo li je jeli
i mi ćemo na kvasinu
Ali, kad bolje razmisliš:
klin se klinom izbija
pa će od tri kvasine nastati
Staro
dobro
vino
POSTUP – DONJA BANDA, BERBA 1983.
Sad sišem vino
koje osvaja tiho … tiho …
pjene se
kotači mirisa tavnih …
brazdi se
u srebrnoj puti hrapava
svila jezika
Dižem nos, vinotok
gutam polako,
palucam čudo staro
četrnaest ljeta – jematvu u doba
nevinosti moje
Ne, ne …
nisam tad guštao
vino
vrtio mirise, sladio
nepce
u ognjenoj vrpci
Al znao sam se nalit
ko prasac
baš brižan
bez milosti bijelih suza
u dverima
crnog grimiza, bez omame
oblih obala
na krijesti mlaznih valova
bez milosti
od miline draži njinih
tajna punih
Bez žena čarobnih
mog’o sam stić
do tupog pijanstva bez otajstva
i ne zavoljet vino, suh na jeziku
a drven u duši
Zar bih tad pjevao ?
TIN U IZLOGU
Gdje li ga smjestiše, okorjela boema
sliku pjesnika ¬’mjesto lutke u izlogu
Nekome je trebala mondena poema
Bogartov šešir – ures sjetnu razlogu
A tu su još i pero, i mastilo
kockasti stolnjak – krčmarska šahovnica
heraldičko polje crveno i bijelo
Špricer nedostaje. Izlog je slikovnica
Komu? Čemu? kad Tin je bio stamen
Njega su pokatkad razdirali demoni
On je bio sam svoj plamen
za modnu promociju nije im’o sluha
Čak ni krčme mu nisu lampioni
Tin je tražio čašu vina i kalež duha
KLUB “A.G.MATOŠ”
Gdje li ga zalijepiše, sjetna boema
sliku pjesnika – poster ’vrh neona
Nekome je trebala otmjena poema
Gustlov šešir iznad Zetova perona
A kavana je blistava, pleteni salon
paluba od betona, nad rijekom ljudi
terasa u bijelom. Ime joj je naklon
legende i poze, kozerije za grudi.
Smiješno je, ustvari, kavanu klubom
mrtvog pjesnika zvati, kad duh mu
nije zarobljen u čaši, nit bi njemu
lasno bilo stihove plesti idući rubom
karte od vina, srkat piće ko da je lijek
i ne naći stiholjupca da plati ceh
EPISTOLA ’96
Što li sada radiš, prijateljice
u čulnoj zemlji pastelnih boja
Dojiš li dijete mlijekom basni
il’ ga kupaš u medenoj bajci
Ili si, možda, baš sada trudna
s trbuhom na sunčanom brijegu
uz topot malih stopa u bijegu
Grliš li ga bojažljivo, omamljivo
Kuhaš li upravo nešto fino, ribu
u mirisu bijelog vina, crni rižot
na maslinovom ulju i ružmarinu
Eto, baš te zamišljam kao srh
sočnih cjelova organskog svijeta
Žena u ogrlici stvarnog Svjetla
P.S. Nadam se da si sretna!
HAIKU O VINU
zalazak sunca
u očima tišine
stari vinograd
sunset
in the eyes of silence
an old vineyard
čuj, kako ječi
gongasto zvoni vino
u pravoj čaši
gle, vino zvoni
ali pivo ne zvoni
u istoj čaši
behold, the wine rings
but the beer doesn’t ring
in the same glas
pjegava trbuha
susjed mi dodaje vrč
pjegavog vina
spotted belly
my neighbor passes me a jug
of spotted wine
Žuti Muškat
i Crna Višnja zvone
ko bas bariton
u moj barrique
skočile su na glavu
dvije vinske mušice
vinska mušica bila je prva dama
rane genetike
