Xxx
– Tata, zašto hodamo po cesti?
– Jer je cesta pusta
– Zašto je cesta pusta?
– Jer automobili više ne voze
– Zašto ne voze?
– Jer nema ljudi da njima upravljaju
– Zašto ih nema?
– jer su izašli iz slike
Iz pejzaža
Kroz passepartout
– Što je passepartout?
– Bjelina zida oko naše sjene
– Kako to da smo mi ostali?
– Mi smo
Nalijepljene ptice na staklima burobrana
o svjetionicima na Ognjenoj zemlji
odnedavno je dopušten pogreb u prirodi
istresanje pepela pokojnika s nekog planinskog vrha
ili u more
pritom je dobro voditi računa o smjeru kretanja vjetra
kao kod pražnjenja pepeljare
bolje je pepeo prosipati u more na krmi
tako još dugo leti
uz malo uzlaznog vjetra
može napraviti krug oko svijeta
ili barem doći do Filipina
kao Magellan
kažu da gašenje svijeće dahom ubija pomorce
jer se gase svjetionici
pa se brodovi nasukavaju na hridi
iako brodovima danas upravljaju mehanički kapetani
ili sklopovi elektronike u zemljinoj orbiti
u korist praznovjerici
svijeće gasim ovlaženim prstima
i mogu čuti sitno cvrčanje
između srednjeg prsta i dna pepeljare
kad se presavije filter
kad žaru oduzimam zrak
stvori se malo mraka
i čuju se stotine tankih preplašenih krikova
dok sve ne utiša more
xxx
u našoj bazi
na sjevernoj polutki Marsa
je mirno
stišala se pješčana oluja
dvaput smo izbrojali uzgojeno cvijeće
u staklenim vrtovima
i kosti naših predaka
u permafrostu
očistili spomenike
grobovi se kopaju samohodnim strojevima
na ekranima pratimo prelaske žice
napukle su njihove staklene kupole
u garderobi
kraj obješenih skafandera
smotuljci vunenih čarapa u transportnoj vreći
nažuljale nas cijevi pod jastukom
obranit ćemo naše more
ishlapjelo u svemir
Waldorfska pedagogija – smjer Monsanto
Ispred se nalazi rijeka iz Alcuinove zagonetke
Kraj mene su kupus, zec i vuk
Trebam ih prevesti preko rijeke
I sačuvati kupus i zeca
U čamcu je mjesta samo za jednog osim mene
I iako se još iz djetinjstva sjećam rješenja
Ne usuđujem se prijeći rijeku
Jer zamišljam vuka dok jede kupus
I otrovanog zeca kako zariva zube u vučju kožu
nostratika
američki lingvist Merritt Ruhlen
izlučio je 13 korijena riječi
koje su zadržali svi današnji jezici
iz prajezika kojim su se koristili naši preci
šireći se iz Afrike pred stotinjak tisuća godina
ku – tko
ma – što
pal – dva
ak(w)a – voda
tik – jedan/prst
kanV – ruka 1
boko – ruka 2
bunjku – koljeno/savijati
sum – kosa, vlasi
putV – vagina/vulva
čuna – nos/mirisati
kamV – kihnuti/uhvatiti
parV – letjeti
(Veliko V označava neki od samoglasnika)
ako je Merritt u pravu
ostacima korijena svih jezika mogu napisati ljubavnu pjesmu
ili cijelom svijetu uputiti razumljivu psovku
kamen ili trava
postojale su riječi u izumrlim jezicima
nedovoljno izgovarane
mogle su opisati
hrapavost nepca pri udisaju
ili paranje nosnica
kad okrene na buru nakon kiše
čistoću između kamena i trave
tako više ne znamo riječi
za trenutak ulaska užarenog kamena
u keramičku posudu s vodom
ribu ulovljenu rukom
ili kad iskre iz vatre noću u šumi
žele postati zvijezde
od svega nam nedostaju samo onomatopeje
slaganja kamenja u suhozidima
za škrgutanja zubima u snu
Lingvistatika
u budućnosti ćemo imati riječi
za istodobno smijanje na dva međusobno udaljena mjesta
mehaničko stvaranje čistih bijelih oblaka
i radost dolaska nebeskih tijela u našu orbitu
kao poslanu pomoć u namirnicama
različite riječi za primanje poruka iz budućnosti
i onih iz prošlosti
za trenutak ulaska iza obzora svjetlosti
gdje su zrake spore za gravitaciju
uvest ćemo neke nove veznike
„i“ za beskonačno nabrajanje
metaforični „kao mi“
za beznačajnost prostora koji zauzimamo
iz govora potpuno izbaciti zamjenice „oni“ i „ja“
koristeći samo osobna imena prepuna epiteta
izniklih iz pridjeva hvaleći različitosti
korijeni novih riječi nalaze se danas skriveni u svakodnevnom govoru
pod hrpama imena
kojima nazivamo svoje obješene tkanine
ritualne stihove
i smiješne položaje tijela koji žuljaju koljena
Xxx
neki dan sam bio u društvu
gdje se uz kavu pričalo
o investiranju u fondove
kupnji dionica uspješnih tvrtki
sigurnoj budućnosti kroz
ulaganje u zlato, srebro i
police životnog osiguranja
istovremeno su mi misli po ormarima tražile naprtnjaču
u kojoj uvijek držim šatorsko krilo
sjekiricu
švicarski nož
sto metara konopca
paket kutija suhih šibica
i punu čuturicu vode
Xxx
– Ovo sam već vidjela tata
Ove ptice
– To je deja vu
– Što je deja vu?
– To ti se preklopila duga i kratka memorija
– Vidjela sam ih već tata
Ovako na grani
– To su umjetne naprave
Vide se mehanički pokreti
Zima je
Otišle bi na jug
– Onda je i stablo umjetno
– Stablo je živo
Izraslo da izvrne temelje
– Onda će nam se kuća srušiti
Što će biti s nama?
– Nestat ćemo pod kamenjem
– Zar ćemo svi umrijeti?
– Nećemo, ostat će umjetne ptice
I naše memorijske kartice
Xxx
Nije potrebno uvijek iznova paliti vatru
Na putu ćemo nositi tinjajuću gubu
Treba samo malo suhe trave
I puhnuti da se rasplamsa
Dugo ćemo hodati
Zapravo, nikad nećemo stati
Nastavit će tko bude mlađi
Od nas dvoje
Ovu planetu ne možemo obići za života
A to što stariš brže nego ja, kćeri
Zato smo ovdje gdje je pusto
Nemamo se s kim usporediti
Doći će uskoro i drugi
Krčiti obrasle doline
Mi nećemo graditi
Ne treba nam veliki plamen
I krov
Crijep čeka cvrkutanje
Traži da se dopeče
Treba nam samo guba
Za tinjanje na putu
Ti ćeš uvijek biti moja ostarjela kći
