NOĆNE TIHANOSTI
je li ovo noć koja mijenja sve
dok samo šutim, pričaju poetstva
i gledam u tamno prosuto nebo nadvito nad balkon
i ne pitaj me kakva su ovo poešća
kad su odavno sve riječi suvišne
zrikavci i krošnje ispričat će nam sve što treba znati
a moj bi govor spram svega bio kao sablast
oskvrnute ljepote noćne tihanosti
vretenasto se upostojao jedan nevažan trenutak
u sasvim običnoj noći
sa sasvim običnim mostovima
kojima se noćas možda mijenjaju svi smjerovi
a moj bi glas bio kao breme vremena
okovana spona što ne da disati
i prljavo blato nakon kiše
BIĆE
već je pola tri
kod nas to znači dva i pol
dvije-tri čaše ostale su prljave
i dva-tri čovjeka maločas su otišla
tek je pola tri
opkoliše me noći, noći besane a snene
kad kao bolesnik ozdravljenje čeka jutro moje biće
KRILA I KORIJENJE
i dok su se vraćale laste
pa sam se pitao što su im to urezali na krila
ona je pored njega sanjala
na livadi punoj satrvenog cvijeća
dok sam ih danonoćno viđao
u ovoj svojoj lijepoj tami
tami koja lijepo grli
i dok se još ni ne vrate laste
sve će krenuti dalje
i krila i korijenje
i ja ću hodati
ali nešto mi je
zapelo u rebrima
pa stoji
i traži sigurno mjesto
HAJDEMO NEGDJE DALEKO
hajde dođi i ukradi me
sagradi mi malu kućicu na osami
napravimo dijete i volimo se predugo
daleko od prošlosti, od sjećanja i svih
pobjegnimo i nikad se ne vraćajmo
samo mi sagradi mali kameni trijem
i noću sa mnom gledaj u zvijezde
samo me drži u naručju i grli čvrsto
zauzvrat ću ti nešto pokloniti
zatvori oči, ispruži ruke i čuvaj mi
komadić živog srca koje kuca
jer to je sve što mi je preostalo
KJAROSKURO
kad vidiš da su tu moji ključevi
moja trenirka prebačena preko stolice
vlasi moje kose na podu hodnika
i da moja olovka više nije tupa
bit ću na mostu preko jezera
ostat će mjesta
dođi
moja kosa
izrasta na tvom pragu
poništi je
na mostu preko jezera
kišom glasova i riječi
pobit će se dan i noć
požuri
BILJEŠKE
mene je strah
tvoje snage
i sve mi je, sve mi je, srce crno
i sve se, sve se, sraslo u jednu bol
i vežu, vežu, spone
i bode, bode, grubost dok je tu
i boli, boli, nježnost kad je nema
i dršće, dršće, duša šume
i zebe, zebe, suho lišće
i puže, puže, crv po ranama
i trunu, trunu, usahla sjećanja
i pupa, pupa, nepovratnost
i proždire, ždere, rak kosti
i mreška joj se, mreška, smrt po njedrima
i razlijeva se, razlijeva, infuzija iz žile
i gnijezdi se, gnijezdi, stih na duh:
Sve mi je odnijela bol,
A samo prokletu dušu u meni
Ni ona nije htjela.
