Košnica

Petar Mrazek

***

Čekajući noć, iskrvario sam dan, u tišini,
van okvira znatiželje
ni objašnjenja nema, nema više tijela u duši, duše u tijelu,
suše na djelu
Čekajući smisao, iskrvario sam egzistenciju,
u jebenoj tišini kao bršljan
oko napuštene kuće
Iz mog srca kao vodu kantom iz bunara izvlače me i razlijevaju
slobodnim prostorima, izvan okvira galaksija
gdje ću više egzistirati, a manje u smislenosti

STALAKTITI

Riječi postaju tražena roba u svijetu,

knjige nitko ne otvara,
pjesme nitko ne sluša,

pjesnike i pijance nitko ne razumije

Riječi je potrebno platiti, ljudski, ali nitko to ne želi
.

Šutimo kao neistražene pećine,
isparavaju riječi velike poput stalaktita, u glasnicama paprat i
 vlaga

Riječi postaju skupa roba u svijetu,

nemamo dovoljno čvrstu mrežu da ih zadržimo,

postat ću zato mornar

i loviti ribe dovoljno čvrstom mrežom,

ako bude sreće uhvatit ću i pokoju

drevnu riječ i
 progovoriti

KOŠNICA

Noć razapinje mjesec
Fotofobija gubi kontakt s očima
Sažimanje pogleda u plastične boce
Usahnuti ljudi samo što se nisu
srušili
Oduvijek nastojimo biti program koji se ne ruši
Zajeban je to posao
Prenosimo viruse, kao more alge
Svatko bi pričao kao košnica, nitko se ne bi razlio
u med

NASTOJIMO OSTATI POVEZANI

kao jutro i sunce
zrak i pluća
mačka i nagon za preživljavanjem
kao noćni leptir i žarulja
antena i signal
kao podsjećanje i guglanje

nastojimo, razdvojeni kao razjapljena usta kita, kao
prostor između zvijezda, u crno rupe
sjećanja, kao sidro bez lanca

ponekad bih volio da traješ kratko kao
grč u želucu, vrijeme u nedjelji,
kava u dijalogu,
ali traješ
kao zimzeleno bilje i teško je razlikovati

ljubav od reklamacije
dana koji prolaze neprohodni

KALIGRAFIJA ZAGRLJAJA

Vršcima prstiju kaligrafski si
po mojim slomljenim
prokrvljenim rebrima ispisala svoje ime
koja će zarasti u frekvencijsko
postojanje između udisaja
i izdisaja
gdje se istočim u tebe i postajemo
zagrljaj

CENTAR ANTARTIKE

Tvoje oči su jebeni fraktali i svakim
uvećanjem uočavam
piksele singulariteta
koji gutaju umotane poglede
i objašnjavaju im teoriju velikog
praska šireći se beskonačno poput
kompjuterskog virusa
ostavljajući tuđa srca
u pulsirajućem loop položaju
glitch u procesu
_the file humanh3art.exe is damaged
Tvoje oči su jebena teorija kaosa i jednim
treptajem prizovu kišu u centralnoj
Antartici
u centralnoj Antartici tvoje
jebene oči

UZAJAMNO POSTOJANJE

Udišem svoj mrak
i on udiše mene
i udišemo zajedno
jedan drugoga
u ovom kratkom prologu
pa tko prvi nestane do
jutra

NOVI VAL ŽIVOTA

80 kadrova
u četverosatnom filmu stvarnosti
i tako svaki dan
šest puta
bez ponavljanja scena
bez editiranja i sjeckanja u
postprodukciji
35 milimetarske oči Thea
Angelopoulosa
vječnost u jednom danu
Harvey Keitel s pištoljem prislonjenim
na moju sljepoočnicu:
“Sad ćeš pojesti metak, kurcolizaču!”
krivi film
kupujem novu kartu i selim se
u stanove novog francuskog vala
ne današnjeg – taj me previše
deprimira.
Chabrolove oči unajmljujem
umjesto
izlaska sunca u ranu zoru,
jer
za šaku kvalitetnog kadra
nije teško pronaći
neprekidnu
sreću u
životu

GRANICE

I mašta ima granice – nebrojive
i čovjekovo tijelo ima granice – nevjerojatne
i ptica ima granice – neograničene
i priroda ima granice – neopisive
i svemir ima granice – nemjerljive
i ljudskost ima granice – državne

***

Netko je nesmotreno srušio punu bocu pive i uneredio nebo

Sad smo svi pijani, bozi, svemir, ljudi

svi smo pijani i izmišljamo jedni druge

kao iz šale