I opet ti

Livija Reškovac

I opet ti

 

ljetno izmicanje podloge

Zbog mira u glavi trebalo bi

zabraniti iskušenje

kaos ostaviti neprilagođenima

 

Mi, tako moderne medijske životinje

kozmička bića

s kutkom svemira smještenim

u lijevoj klijetki

ipak

pjevušimo dok

neupućeni gubimo

 

Trebalo bi zabraniti ljeto, pomislim

zabraniti ponavljanje i svaki

naš kavez unutra

prepustiti onima

koji znaju tugovati

 


povratna karta

 

već godinama osjećam kako se gubim

gospodarim promuklim vještinama

 

to mi snovi govore

 

bolesni i stvarniji od isusa, od smrti, od boga

proganjaju me utvarama

 

ja

presjedavam duhovima, nevidljivima, pomaknutima

samo dok se ne snađem dok

stvari postanu prepoznatljive prisvojive

 

onda se pronađem i izgubim sve ostalo

 


 

poravnati

 

ono što nakon svega ostaje

dvije su kuverte u ladici

 

deblja s neplaćenim

i puno tanja s

plaćenim

računima

 

zatim

 

bore ispod očiju kod usana

deblje oko bokova

(iako zaboravljam) tijelo ‒ pamti

ne ‒ poslušane savjete

‒ ispričane priče

‒ ispunjene prilike

‒ upućene isprike

(stavljam u deblju kovertu)

 

i one nikad pružene

ima li ih smisla staviti u tanju?

 


 

kažeš mi

 

tvrdoglava si, ne kužiš priču, promašila si

kažeš mi

nisi u pravu, razmisli još jednom, uvjeravaš me

u tvom pogledu iglice diazepama

usporeni pokreti

 

a ja?

ja idem polako

ja strpljivo čekam tetu na trafici

 

moje riječi nisu za svakoga

moje društvo nije za skučenost

 


 

svi smo mi licemjeri

 

jednom

 

kad se otrijezniš

 

možda budeš sposoban shvatiti

 

šta

ti

ja

to

pričam

 


 

neupitno

 

ne valja tako mjeriti sutra

a jučer još nismo potrošili

 

stavi u vazu izdisaje

 

nek miriši barem na priliku

propušteno

s namjerom ili bez nje

 

nebitno je ne vraća smisao

 

ni šutnja

ni tišina

 


 

blues ravnice

 

ne pomažu više ni oblaci

već dugo nevidljivi na nebu

 

tvrdoglavo „nešto”

za koje bih se uhvatila

 

slika koju bi trebalo pokrenuti

 

i vječnost potrebna za snalaženje

 

i ponovno

uzaludni pokušaj pokušaja

 

*she needs

(present simple: to describe fixed events which are not

simply the wishes of the speaker)

 


 

svejedno

 

uskoro će postati sasvim svejedno

 

stajat ćemo

svatko na svojoj strani priče

s rukom zaustavljenom

u pokretu

 

ja ipak

malo svjesnija

 


 

lopova i žandara

 

skrivamo se

od onoga što znamo

od onoga što ne znamo

 

ja to ne mogu, ja ništa ne znam

 

ispunjavamo sobe, kuće, zidove

tjeramo prostor da vrišti za prostorom

 

a mi bježimo

od nečega do ničega

 

znate, ja sam doktor, a hegel je rekao da je svjetski duh zaobišao istok

 

zatvaramo oči

i tražimo svjetlo

 

bojimo se straha

bježimo od straha

a živimo taj strah

 

i jedemo taj strah

 


 

krletka

 

i kad uđem u taj

prostor nemira

prekasno je

 

oči bih si iskopala

 

ponudila pticama na odlasku

 

potrgala se iz/unutra

dopustila zmiji da obliže rane

i postala vidoviti starac

što proriče katastrofe

 

ali gradova više nema

 

ni kraljeva ni incesta

 

ostaje prostor koji sve proždire

i mene će jednom