Robert Janeš
Mija
Mija je sjela uz mene
i rekla da treba prostora
(ja sam je zagrlio čvrsto,
poljubio golo joj rame)
u dlan mi je noktima
urezala poruku: Ljubi me slobodnu
i ponudila grudi
i ogolila bedra
ušla među moje zube
ispustila narančastu za pogubljenje nesigurnosti
(risao sam ruže po bijeloj joj koži
kapima krvi s dlanova)
dala mi svoje vene da ih grizem
i svoja koljena da im se smijem
iščupala mi jezik pa se razmazivala njegovim prostotama
na udu se mojem prepolavljala
iz ustiju mi ga svojih nudila
šaputala da me voli
i izvan ove pjesme
(u kojoj joj pišem da uzme sve
i ništa mi ne ostavi)
rastvorila utrobu
u koju je ruke moje progutala…
i tako ostadosmo zagrljeni do kraja vremena
Apoteoza
I još jedan prođe dan
glasnim disajem pred dubok san
Među gljivicama vrenja
sve se odvija po starom
I drosophile melanogaster u rojevima
lijepe se na oblik
staklene piramide i opisane joj kocke
koji vječno ostaje u odnosu slatkog okusa
jedan naspram tri
Hoćemo li se jebati
ili ćemo uz jutarnju kavu
samo maštati o spolnom činu
draga?
Da sam Sapfo
pisao bih ti o prekrasnom sutonu
i večernjoj zvijezdi koja vraća mladunčad
njihovim majkama
ali ja nisam ona
pa te pitam:
Hoćemo li se maziti jezicima
ili ćemo se jebati krutim žaljenjima
za budućim sjećanjima
na široko raskrečene mogućnosti
onda kad budemo dovoljno daleko
da ni u mislima se više ne smognemo doticanja
– tek u pokojem snu
iz kojeg ćemo izjuriti
s glasnim krikom novosvanule zore
što raspršuje duše širom zvjezdanih polja
Da sam Fedro
govorio bih ti naizust dužnosti ljubavnika
a ti bi mi poput Sokrata strgnula košulju
ispod koje skrivam napisan tekst
što ga pogrešno naučih
i pitala:
Hoćeš li cmoljiti
tu – pred mojim božanskim međunožjem
i coktati poput kakvog enologa
kojem je vino od smrznutog ploda
bolje od sokova što teku pod mojim suncem
ili ćeš me jebati
dragi?
Recept za kon(tra)cept
Dodvoravam se muzama.
One vole, vole da vežem ih.
Guze im ulizičkim uzama
vidljivo uvijam u stih.
Uzimam gram gramatike
i prstovet pravilne rime;
zanemarujem princip etike,
proljeću podvaljujem zime.
Oči žare tim prekrasnim pizdama
dok razmazuju osmijeh mi usnama.
Ja umirem od ljepote u zvizdama.
Možda bih bolje prošao s guslama
međ bedrima čvrstim dotičnih dama,
u seksametru, dok struna se slama.
Udah + Izdah = Uzdah
Probudih se jednog jutra,
s uzdahom na jastuku,
i gle čuda! – Bi svjetlo.
Osjetih potrebu ispitati
sigurnost mosta
iznad uzbibanih voda.
Potražih Siddharthu,
i onog drugog, i onog trećoga,
da mi prevedu brbot vode,
al’ njihov mi govor nerazumniji bje
od bujičnog huka
pa odlučih napustiti most
i sići do rijeke,
umočiti ruku
i otpustiti dušu plovu.
Proteklo je neizmjerno blistavih kapi,
dok sjeđah
pored korita vremenskog toka.
Prije nego je Žena došla u Grad
anđeli su padali
svake neparne minute.
Povijao sam se na vjetru
sred livade rasvjetanog maslačka
kadli zazvoni pitanje
kot naređenje: Ime mi svoje reci,
stopala mi svoja neobuvena pokaži,
golom me rukom svojom dotakni!
Pomislih na Leonarda, čini mi se. Al’
ptice uzletješe, nastade buka,
lupnjava, lomljava, lomot, lom.
I poželjeh probuditi je
u suton spore noći,
dok mjesec posrće
na bjelini vrelog bedra,
ukrasti joj udah,
s ulaza.
Pa šapnuh:
izložit ću nago tijelo tvoje
u muzeju sjajnih pogleda,
izvući ti listove
na promenadu mekih dodira,
izbubrit ću ti grudi
u oceanu mokrih poljubaca,
usnenit* ću mirise
što teku ti iz sna,
rastvoriti svemir
protocima sa zaglađenih površina,
srušiti nastambe zidno debele
s temelja nadograđivanih jeza,
popuniti propukline
plodovima bogate krošnje.
Poželjeh probuditi se
u nokturno dana
izdahom što naslućuje nebesa,
al’ prokleta bretela
zaobli oštar mi pogled,
usidri me bjelinom
na polovici ramena
– nit’ gore nit’ dolje, ni naprijed ni natrag –
pomak ruke, igra sa životom,
i gle čuda! – Bi svjetlo.
______________________________________________
* usneniti – doticati usnama izvor mirisa, ovlaš, kao u snu
je, je, i meni se sviđa
popunjenje
mislim
punoćom tvoje dojke
punim
dlan
ispijaš kavu gorku
pogled stereš u plavinu
a prepone moje tu su
u ustima okus
mlijeka
mirisnom mekoćom
bjelim
kožu
tamne strane bedra
oblikujem
tijelo
prema tvojem
bujam
zažareno ranojutarnje cvrčanje
k’o budnica bludi crva nemirnih stremljenja
med oblim polutkama
rastem
s namjerom uranjanja
u tvoja prepuštanja
ni imena ne reci
samo udah mi daj
a izdah oduzmi
Nastup: Nije bilo ni seksa, ni vina, ni poezije
Moje su Muze raspuštene pjesme,
što verse svoje k’o noge razmiču
u zanosu ljubnom, voljenom biću
kapaju riječ iz zlaćane česme.
Dodvoravam se stopalima njinim –
možda me puste međ’ bedra ugmizati
kapi preguste polako polizati,
danima dajuć’ mi da na njih ja slinim.
Robi! – viču me pjesme stajačice –
Zašto nam sada otkidaš stihove?
Krojiš nas rukom nevješte krojačice,
u nas polažeš nesvarene strahove
i pjevaš glasom nemušte pjevačice;
raspuštenim versom puniš si dahove!
A ja im kažem: postmoderan sam, na mahove!
miris lavande i metvice
s tebe svila
(što te noćas mazila)
klizi polako
kao da neće…
razumijem je dobro
tja – ima li veće sreće
od tajnih dodira s tobom
ah – da sam svila
pa da se ležerno
umotaš mnome
i stišćeš me namjerno
poput Perzefone
samo četvrtinu noći
svojim bedrima
– odjenuo bih te cvijećem
ja sam miris lavande
ja sam miris metvice
lebdim lagano
nad odabranom stazom
i ljubim tvoje
najljepše dubine
Bio bih tvoj pot
Hladne mi prste tope tonovi toplih dodira
uzetih s tvojeg pokrivača
Ćutim se u tananoj strujici podražaja
klizeć niz tvoja leđa
Obraze vlaži slankasti pot bijelih bedara
dok umor uspavljuje strast
Lijepim ti odjeću
Čujem se u kiši
svilenkast je šum u tvojoj kosi
Cvjetam u proljeću
tvojeg srca
erodivan dugosilazni dodir
u mojim si rukama nezamjenjiva
božanski prekrasna
dok ležiš na postelji boje otvorene školjke
i toneš polako u moje tople dodire
topiš se i cijediš
preko mene
jezikom se skidaš
sa moje kože
lijepim se za tebe
poljupcima punim slasti meda
strast ti moja plete noge
oko mojeg vrata
i odijeva u potrese tijela
kojima me rušiš u svoje dubine
u spokoj me tame svoje puštaš
znamen ljubavi da položim
čekam ostanem dišem ljubim živim
spavaćica
dodirujem tkaninu ispunjenu tvojim mirisom
ostavljenu na jastuku…
tebe nema
sklopljenih očiju
dlanom prelazim preko mjesta
gdje tvoje grudi
ostaviše vlagu mojih poljubaca.
… osjetim kako se ispunjava krvlju tvoja dojka
i oštro me bode u obraz
njena mamila…
moje usne dotiču se mekoće tvojih prepona
svijest te moja ima
cijelu
tvoja lijepa stopala penju se uz moja bedra
tvoja koljena savijena na mojim prsima
tvoja intima otvoreno ispupčena prema meni
uranjam polako i klizno
ostajem dugo i žestoko
usrećila me još jednom
spavaćica
u kojoj te nema
gutljaj
ponudiš mi ga ogoljenog
onako, kao nesvjesno
samo pustiš
da naramenica sklizne
i otkrije
mekano-napeto
koje poželim zagristi
u nastupu strasti
ali samo ga obgrlim
usnama
i obližem lascivno
… ostalo ti učiniš
još jedan gutljaj
iz tvoje čaše
na visokom stalku
svilen sam uz tebe
bit će jednom jedan
prošli put
kad ćeš me staviti među svoja bedra
i bit ću ti svilena plahta…
obrisat ćeš se mnome
uvukavši me
malko
u svoju intimu
uživajući u svježini
koju će nova zora
donijeti
uživajući u mekoći
koju će prothodna noć
ostaviti
podignut ćeš se na koljena
stisnuti me za kraj
i pustiti
da polako klizim niz tebe
i gledam te
vlažan i izgužvan
kako odlaziš
njišući
savršenom
u novi dan…
osjećat ću
tvoj miris
na sebi
tijekom
cijelog
tog tvojeg
novog dana
na unutarnjoj strani tvoga bedra
na tajnoj strani tvoga bedra
ostavljam dodire
(ljeti)
ispod zadignute suknje
na tajnoj strani tvoga bedra
ostavljam poljupce
(noću)
osluškujući tvoje uzdahe
na tajnoj strani tvoga bedra
ostavljam lice
(poslije)
smiren okusom ljubavi
na tajnoj strani tvoga bedra
ostavljam sjećanja
(zauvijek)
na mekoću podatnosti
na unutarnjoj strani tvoga bedra
ostavljam realnost
(vrijeme tu ne postoji)
i vladarom postajem
haljina
svjetluca mi kosa i žare mi oči
haljinu skini, sve! i ostani gola
ponudi mi je u zvjezdanoj noći
nadsvijetlit ću sva svjetla ta ohola
prste ću s njene nutarnje strane
k’o pregladne pse pustit da harače
zapletati u nju gole mi grane
trgati dugmad i sve zatvarače
priljubit uz tijelo da postanem ti
a onda ću je skroz navući na se
iznutra ćemo se sada dirati
kožu tvoju i moju – alijanse
bezvremeno usnama salivati
