Ljubavna pjesma je poljubac predan na čuvanje podatnom papiru. Onom što čuva tajne, pobožno sakuplja tople suze i miluje dlanove grubom teksturom. Ljubavna pjesma je komadić duše, snene od čežnje, veći od svemira i manji od krila noćnog leptira, san koji sanjamo budni uvijek iznova, a njeni pjesnici…
u nevidljivim
zvjezdanim svjetovima
pjesnici žive
osluškuju ono što drugi ne čuju
gledaju ono
što ničije oči ne vide
plove na oblacima
dovoljno blizu
i daleko
istovremeno
onima
koji ih vole
donoseći čarobni nektar
na usnama
(‘Pjesnici’, Maja Šiprak)
U rukama mi leži nova knjiga Maje Šiprak. Prebirem po stihovima i lagano klizim u carstvo osjećaja i ustreptalosti srca. Riječi teku glatko, puteno, poput svile.
Ako je ljubav ono ultimativno božanstvo, ono je svoju visoku svećenicu našlo u Maji. Njeni su stihovi psalmi što ih vjernici šapću pred spavanje, otkrivajući u njima vlastita nadanja, strahove i ushite.
Prebirem stranice…
opraštaš li mi što sam zalutala u tebe
kao dlanom ucrtana sudbina
usidrila se
u predvorju odaja novih početaka
pripremila te za plovidbu
po dinama naših tijela
između dva plava sna
(‘Sjedinjenje’, Maja Šiprak)
Deveta njena knjiga. Deveta zbirka pjesama, razlistava se preda mnom. Pored dosad mi nepoznatih, novih nalazim i dobro mi poznate stihove, ali sada u novom okruženju, novom susjedstvu. Ova je zbirka drugačije posložena. S očitom namjerom, rekao bih. „Maslo“ je to Sanje Beraković koja je napravila, kako sama kaže, presjek Majina pjesništva, pletući pritom cijelu priču.
„Pred čitateljem je stotinu i jedna pjesma, neprekinuta nit poetskog tkanja od prvih objavljenih pjesama do danas, vječna priča o ljubavi, čežnji i patnji, posrtanju i ustajanju, snazi Ljubavi, Žene i ljepoti Života – kao slavljenička torta koju autorica dijeli sa svojom publikom“, kaže Sanja u predgovoru.
skuhaj kavu
pročitaj redak iz knjige
i zagledaj se u moje oči
gledaju te sa korica zbirke
koju držiš u rukama
hajde
ne smij se
tebi je posvećena
u inat dušebrižnicima
(‘Onkraj tvojeg srca’, Maja Šiprak)
Redaju se stihovi, a noć dobrano kuca na prozor. „Spokoj mojih nemira“ knjiga je koju je lako uzeti, ali teško ispustiti iz ruku. Preda mnom su se naklonile emocije, pomilovale me po obrazu prije sklapanja korica.
Laku noć.
„Kroz poeziju Maje Šiprak proviruje nekoliko predivnih demona… Da, upravo tako – predivnih demona jer kako drukčije opisati snagu erosa kojom isijava podtekst svakog stiha, istovremeno optočenog tugom, popločanog sjetom u euharistiji trenutka sreće.“
Nikša Sviličić
dok budna ležiš svjesna praznine
dočekuješ sunce koje će okupati
tvoje nago
dodira željno tijelo
omamljeno slatkim trncima
koji ti niz prepone klize
a bedra se i nesvjesno šire
(‘Lilith’, Maja Šiprak)
