Dobro, pristajem
Dobro, pristajem.
Bit ću manji
od makova zrna,
da me možete nositi
na peti.
Nestat ću.
Otići.
Pronaći rupu u cesti.
Priznat ću sebi
da nisam strašan
kada me ne vole.
Uzet ću lopatu
i podizati zemlju u zrak,
ili obrezivati vrtove.
Pognuti se
da budem krotak.
Obući tuđe cipele
i napuniti ih vodom.
Dobro, pristajem.
Uzmite me
danas i sutra.
Za više
nemam vremena.
Život je kratak,
a ja sam kao rijeka.
Uvijek odlazim.
Visoke stepenice
Jedna mi je žena
danas nacrtala nož na vratu
i stavila prst na usta.
Samo zato
što sam joj brojao rukom trepavice
i pazio da oči ne odlete.
Rekao sam:
želim samo tebe,
spreman sam
popeti se
uz stepenice.
Kada zemlja umire u more,
a nebo je izgovor
kojega nisam tražio,
Bog je opet na službenom putu
i na otočju Hiva Oa
pokrštava djevice.
Jedino što mogu učiniti
jedino je što ostaje.
Palma s tisuću listova
Čaša se ispuni
sitnim kapljicama.
Ti si ti,
a ja sam ja,
i prozivamo ponoć
kao dva šišmiša.
Ponoć neće doći.
Ti imaš mene
u vremenu
kada nitko nema nikoga,
i tvoje noge
prave nam sjenu
na plaži,
kao palma
s tisuću listova.
Rašireni prsti
Ostavio sam srce na podu
kao miša na navijanje.
Četiri kuta prašine
i nitko ne zna gdje je rupa.
Mačka je zaspala.
Sunce je danas jako
i kupa se u mačkama i ljudima.
Moj nos je gore, na vrhu,
ali povijest se ponavlja.
Idem brojati
koliko mi pijeska stane
u raširene prste.
Dimnjaci
U ovom trenutku, na ovom mjestu,
mogu biti opušten.
Pustiti kišu da pada u otvorene oči.
Pustiti vrijeme da prođe pored mene,
jer nemam vremena.
Napraviti ključ koji otvara sva vrata.
Razmišljati koliko gradskih dimnjaka treba da se na njima nasele sve ptice.
Slušati sve razgovore istovremeno,
a da ništa ne čujem.
Brojati lišće na drvetu ispočetka,
i ponovno, i beskonačno, da nikada ne opadne ni jedan list u moj dlan dok ih brojim.
Krevet
Koliko je bitno
kad nije bitno?
Ili ispod toga
postoje dva sloja?
Rijeke utječu u more.
Dan se ponavlja.
Zvijezde su gore,
visoko gore.
A zašto sam ih ja
noćas imao pod nogama?
Više.
Puno više.
Ili manje.
Najmanje.
To su dva sloja.
Ispod mog kreveta
bio je krevet.
Na njemu je spavala ona.
Debela kuća
Bila je jedna debela kuća.
Jela je ljude,
životinje,
lovila ptice,
gazila mrave.
Bila je bijela
i da se samo malo više potrudila,
mogla je postati vrtić
ili bolnica.
Ali ne.
Htjela je biti samostalna.
Trčala je od ulice do ulice,
mijenjala kućne brojeve,
šišala krov
škarama za živicu,
od antena gradila
snajperska gnijezda.
Jednoga dana
pojela je
mene.
Hlad
Ispod kape
ovog boga
koji zovem dan,
sunce umorno izlazi
i zijeva na ljude.
Ili je to mjesec?
On zijeva.
Stalno mijenjam
dan i noć.
Sunce je lopta
što peče,
ali danas
bilo joj je do dječje igre.
Izmamilo je
znojne osmijehe na lica.
Ali ja
nisam mogao više,
pa sam sjeo
u hlad.
Crna ruka
Postoji li crna ruka iz svemira,
nešto što se spušta na ljude,
dira ih po leđima,
stavlja zvijezde u oči
i visoku travu.
Bira koga će uzeti,
a koga ne.
Lupa kuće po glavi,
razvaljuje ulice,
cijedi drveće
i pravi sok.
Bilo bi prejednostavno
da je tako jednostavno.
Crna ruka i Bog.
Bazen pred kućom
Kada opet izgubim sebe
i ustanovim da džepni nožić
može nacrtati srce na drvetu,
mislit ću
o dvjema hrpama papira:
jedna su pisma
koje nikada nisam poslao,
a druga
hrpa pjesama
koje nisam napisao.
Sunce je u bazenu
pred kućom
i kupa se nestašno.
Bruuum!
Tlocrti govore
da se u malo crta na papiru
može zaključati sve:
vjera,
nada u bolje sutra,
ljubavne strategije.
Mašina koja puni mozak
emocijama, oslobođena je od pritiska.
A struktura
nikada nije bila nacrt.
Mašine rade: Bruuum! Bruuum!
Mali čovjek
Ja sam mali čovjek
koji je spustio uže s vrha stolice
i lovi ribe kao zubne proteze.
Ja sam izumio
kako strpati oblak
između tamnih naočala
i zjenice oka.
Ja sam naučio
smirivati muhe
u velikim halama.
Učenje je uvijek problem
za male ljude,
jer nemaju korice.
Imati sve
Nitko nikada nije morao umrijeti.
I da nas ima sto pedeset milijardi na svijetu, mogli bismo biti sretni.
Zemlja je uvijek sretna pod stopalima,
a puno stopala je stonoga.
Tsunami je vjetar iz ventilatora.
Ima nas puno
i živimo dobro,
jer svatko ima previše.
Kada ne tražiš ništa,
uvijek dobiješ sve.
Nešto se dogodi
Nešto se dogodi,
onda umremo.
Nema tuge,
samo pogledi.
Mrtvi se gledaju
ispod trepavica,
ispod zemlje,
gledamo se prstima.
Priče o nama
već su napisane.
Nešto štima,
nešto ne štima.
Ako se jednoga dana udružimo,
naselit ćemo zemlju mrtvima.
