razgovor vodila Žaklina Kutija
Predstavite nam se u nekoliko crtica.
Nikola Šimić Tonin, Busovljak, a rođen, 8. siječnja 1962. Crkvice – Zenica, BiH. Pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu i esejist, pisac udžbenika, lektirni pisac, književni, kazališni, filmski, likovni kritičar, aforističar, prevoditelj s makedonskog, bugarskog i ruskog, antologičar, nakladnik, tekstopisac i novinar. Objavio 41. knjigu, prevođen i nagrađivan. Prevodi s ruskog, makedonskog i bugarskog. Dragovoljac Domovinskoga rata. Djelatnik u kulturi.
Osmislio i vodim 5 književnih manifestacija (Manifestacija čakavske poezije u Kalima, „Joja Ricov“ – pokrovitelj Zadarska županija, Općina Kali; Manifestacija Domoljubne poezije Stijeg slobode, Knin, Kninska tvrđava – Pokrovitelj Ministarstvo hrvatskih branitelja; Nagradu „Zoranić“ za roman godine – pokrovitelj HAZU, Razred za književnost, Zadar; Haiku miru, – pokrovitelj Biograd n / m i Veleposlanstvo Japana; Nagradu „Goran Bujić-Književnici novinari“ i Nagrada „Donat“ – pokrovitelj grad Zadar i Zadarska županija, Zadar;) Živi i radi U Dragama, Pakoštane i u Zadru.
Koliko se dugo već bavite pisanjem?
Prvu sam pjesmu objavio u drugom razredu OŠ. U „Veseloj svesci”, od tada sam neprekidno nazočan u književnim i drugim časopisima i portalima, uz književnost pratim i sport, politiku, umjetnički sam fotograf, nagrađivan za umjetničku fotografiju uz 27 samostalnih izložbi. Do sada imam 3100 bibliografski jedinica. Izvor sam mnogim znanstvenim radovima. Pokrenuo časopis za umjetnost, znanost i kulturu A1 razine: „Zadarski književni ljetopis”, časopis za umjetnost, književnost i znanost.
Kojeg bi autora izdvojili kao svoj literarni uzor?
Više je njih, od Branka Ćopića, Kasima Derakovića, Dubravka Horvatića. Antu Ćorlukića.. Svaki me je od njih usmjerio, posvetio mi toliko neophodne pozornosti i bio moj književni oslonac, hvala im na tome.
Što Vas najčešće inspirira za pisanje?
Često je jedna neobična riječ dovoljna. I život zna pomoći očešati se od mene, življenim i proživljenim. Naime živio sam u 39 gradova, od toga u 11 u zapadnim zemljama. Kako sam i pisac za djecu, u druženju s njima govorim im kako ja i nisam pisac, pjesnik, već medij, i kako mi pjesme dolaze same. A onda uslijedi neobično pitanje: „Kako znaju u koju će uči glavu?”
Kako se nosite s kritikama na svoj rad?
Volim čuti kritiku na svoj rad. Nekada te probudi. Razmislim o rečenom. Usvojim ako me uvjeri. Nastavim po starom ako me se ne primi.
Koji bi savjet dali autorima početnicima?
Ne oponašajte nikoga. Budite svoji. Budite hrabri. Slijedite svoje nadahnuće i svoj put. I sustavno radite na sebi. Čitajte, čitajte i čitajte. Poslušajte svaku kritiku i budite zahvalni na njoj, ako vas ne dotakne, ne uvjeri, ne nakalemi se na vas, nastavite dalje po svom.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Velik je broj projekata, Manifestacija, radim na monodrami, (Pandur). Drami (Moj otac muž moje žene). Filmu po mom romanu (Mahala). Po mojoj poemi (Ustani kada kažeš Vukovar) ide opera… i još toliko toga.
Žaklina Kutija
