Janko Polić Kamov poznat je najviše po svojoj poeziji i dramama, no napisao je i jedan roman koji je nekako ostao u pozadini i rijetko tko zna da ga je uopće napisao, a još rjeđi su oni koji su ga zapravo pročitali. Radi se o romanu „Isušena kaljuža“ i ne znam jesam li u posljednje vrijeme pročitala knjigu kojoj naslov točnije odgovara nego ovoj. Kamova kojeg poznajemo kao vatrenog psovača i lomitelja društvenih normi u ovom romanu srećemo kao analitičara vlastitog karaktera i svijesti. Iako se često naziva antiromanom ili dnevnikom, Isušena kaljuža je, u pravom smislu riječi, roman toka svijesti i to roman svijesti napisan prije nego su se „pravi“ romani toka svijesti uopće počeli pisati. O tome je li Kamov bio prije svoga vremena u ovom tekstu neće biti rasprave, no da je bio prava avangarda to se moramo složiti.
Roman je podijeljen na tri dijela nazvana simbolično „Na dnu“, „U šir“ i „U vis“ u kojima glavni lik Arsen Toplak proživljava određene periode svog života. Pa tako „Na dnu“ on boravi u domovini gdje njegov život obilježava strast, poroci i bolest. U ovom dijelu upoznajemo i članove njegove obitelji, majku, brata i sestru Jelku koji se ne pojavljuju kao likovi, već isključivo kao projekcije Arsenove svijesti o kojima saznajemo detalje isključivo kroz njegova razmišljanja ili na temelju malog broja događaja i dijaloga kojih ima u romanu. Kada prelazi „U šir“ Arsen odlazi u inozemstvo gdje se posvećuje učenju i pisanju. Boravi u Italiji većinom sam i bez pretjeranog kontakta s drugima, osim kada ga posjećuje prijatelj Marko. Posljednji dio, „U vis“ posvećen je isključivo Arsenovim mislima i idejama. Tada on više nema potrebe ni želje, već postaje prazan i od njegova karaktera ostaje samo ironija.
Roman je težak za čitanje, neću vas lagati. Teško je pratiti Arsenove misli, no mislim da nije ni bila namjera da bude lako. Namjera je bila da uđemo u njegovu glavu, u njegovu zbrkanost, nered, dileme, borbe i osjećaje. Kako sam kaže: „ne iznašam druge, pišem o sebi. Zato će sve ovo izići nepotpuno i neizdjelano“ (Polić Kamov, 152). Kamov nam je htio pokazati da svi nosimo taj kaos u sebi, samo ga je on prenio na papir. Istina je da je Arsen Toplak neprilagođeni intelektualac iz imućne obitelji koji se ne mora uzdržavati sam, već prima mjesečnu rentu pa su njegove tegobe primarno intelektualne naravi, a tek onda egzistencijalne, no bez obzira na to svatko od nas može povući paralelu barem sa jednim djelom Toplakove ispovijesti, neovisno o tome radi li se o odnosu prema obitelji, radu, ljudima ili jednostavno životu.
Isušenu kaljužu nije potrebno detaljnije analizirati jer je Arsen pišući već analizirao sve. Počeo je s najranijim djetinjstvo, pa nastavio na pubertet i mladost i usput rastvorio sve odnose, utjecaje i traume koje je putem proživio i koji su ga na bilo koji način obilježili. Kada bih sad krenula detaljnije u to onda ne bi bilo potrebno da čitate knjigu, a ja bih ipak voljela da ju netko i pročita. Zato, ako ste spremni za duboki uvid u tuđu psihu koja će vam potencijalno otvoriti i vidike prema vlastitoj, pustite Joycea, Faulknera i Virginiu Wool, čitajte Kamova!
Cititano prema: Polić Kamov, Janko; Isušena kaljuža, https://lektire.skole.hr/wp-content/uploads/2020/01/polickamov_isusenakaljuza.pdf.
