U susretu novoj zori

U SUSRETU NOVOJ ZORI

Tišina kida sve prisutne u prostoriji ovoj

A nikada više svijet ne može da bude isti

U susretu nekoj novoj praskavoj zori

I dalje glasovi se čuju negdje daleko

A samo pitanje vremena za ovog svijeta

Jeste gdje danas ćemo da živimo

A smisao života je da budemo srećni

Svaki dan razloga za to imamo

Jer ljubav će da gradi beki sretniji dom

I ljubav onda postaje više nego ikada jača

Jer sve što je lijepo kratko traje

Moramo da znamo da ljubav je jača odbilo čega

Da sve što gradimo je za privremenost

A ljubav neka gradi i dalje onaj dom

Gdje svako od nas će da bude ponosan na sebe

Prije nego li kasno bude za neka dešavanja

Gdje niko od nas neće moći da spasi samoga sebe

Od sopstvene propasti i pošasti crnine

Smisao života je voljeti danas samo sebe

Jer koga briga kakvo jutro nekome je započeto

Samo moramo da znamo da ljubav gradi dom

Iskrenošću i nekim dobrim svježim kofeinom

Koji naša čula će da jasno opije

I da na znanje svima da je lagana zora bila

Jer šta je danas ostalo od nas samih

Ako nema u nama ijedan gram ljubavi?

Dražesno doba došlo je da u susret novoj zori

Svađe budu i dalje opostojane do kraja dana

I kada pogledaš; dan ima dvadeset i četiri sata

A mi nesposobni da i dalje nađemo kompromise

Za naša brojna rješenja koja nas odvlače

U neku samu novu propast svijeta

U susretu nekoj novoj zori mi tražimo glas

Da ljubav razum krasi kao uvijek do sada

Samo neka svijet razumije neka naša djela

I sve će biti kao nekada prije

Jer ljubav je ipak možda pogrešna

U ovo doba kada niko od nas ne shvata

Da ljudi moraju da nauče komunicirati

I da svijet isključivo zavisi od nas samih

Jer kasno će biti kasnije za neka kajanja

Koja skupo koštaju kada večer dođe

Ljubav neka krasi iskrene i dobre ljude

A sve dolazi na svoje, prije ili kasnije!

---

SKUPOCJENA LJUBAV

U prodavnici juvelira, potraga se nastavlja

Nestala je ona sitna dražesna stvar

Što vrijedi milione i skupocjene kamione

Samo jer ljubav neka traži nešto

Ekstragavantno

Smisao života je voljeti nekoga iskreno

Jer ništa nije vrijednije od jednog čovjeka

Koji poklanja iskrene emocije

Dražesno

Doba je došlo gdje ljudi ne cijene dobrotu

A i dalje traže jasnoću znaka svoga

Sklupčano u imenu koje nema jačine

Letargija

Pokretima pokazujemo sva naša osjećanja

A emocijama istisnuti ćemo probleme

Ljudi moraju da nauče samo jedno

Govor tijela

Tišina kada nastupi, zagrljaj je dovoljan itekako

Zašto i dalje neki od nas ne shvataju da ljubav

Ne može da mjeri se nekim skupocjenim stvarima

Ljubav kasni

Pod lupom i posmatračima oko nas što posmatraju

Ljube se u mraku i skidaju se goli

Skupocjena ljubav danas je teška

Novac je krucijalan 

Krupuje pomiče kuglu ka ruletu svome

Broje lete u našim glavama, glas razuma

Još negdje u pozadini pritiska naše nerve

Skupocjena ljubav košta mnogo

Pa u trgovini juvelira i dalje sirni predmet stoji

Ljudima treba pokazati da skupe stvari

Ne mogu čovjeka da čine srećnime

Fantazija je plod mašte naše

Ljubav neka iskrena pobjeđuje

Ali modalni svijet nastradati mora nažalost

Jer sve stvari koje smo učili do jučer

Padaju u sami zaborav i ljubav

Kasni nažalost do kraja života

Pa ostajemo najzad

Vječni starci!

---

IZ PRIJATELJSTVA U LJUBAVNI ODNOS

Januar, nikada hladnuji nije bio nego sada

Kada ljubav donosi pred nama nove izazove

Sjetivši se da i dani prolaze tako sporo i nevoljno

Nikada nije kasno da opostojana ljubav oživi

Iz prijateljstava koje nam donosi hladna zima

Uz čaj ugrijani i dobru vibraciju za naše odabrane

Neke sorte ljubavi koje i dalje nisu pronašle put

Ovo je idealan period da sve veze čuvene ožive

Jer ljubav uvijek nalazi svoj pravac i razlog

A sve što je slučajno, nije za bacanje niz rijeku

Iz prijateljstava u ljubavne odnose često idemo

Ne razmišljajući o posljedicama koje nam donose

Razlog zašto često ostavljeni budemo i pitamo

Same sebe zašti se to tako moralo da desi

Jeste prevara koja i dalje nam stoji nad vratovima

A živimo neke žive i predstavljamo sebe idolima

Zapravo, mi smo postali veliko i skupocjeno ništa

Dok ljubav i dalje traži svoj razlog opostojanja

Sudbine naše često predstavljamo kao vječne

Samo je jedan život poseban i unikatan

Rođeni smo da budemo voljeni, a ne da budemo prevareni

Iz prinateljatava u ljubavni odnos je riskantan potez

Koji donosi mnogo ružnih i nemilih scena na naše oči

Što nisu spremne da peeđu preko nekih stvari

Koje se vječito pamte do ostatka našeg života

Sjedimo u mraku, i gledamo svijet oko sebe

Kako su drugi ljudi srećni i opostojani

Život je igrica u kome cilj svoj nalazi

Onda kada se najmanje nadamo i očekujemo

Da stvarnost postane konačan irealitet

Iz prijateljstava u ljubavni odnos ulijećemo

Bez obzira na alarmantnosti i stanja situacija

Mada danas ne shvatamo da ljubav je čudna

I da svaki momenat koji dajemo sebe nažalost

Često ostane nedorečeno i neshvatljivo

A vrijeme leti, leti i ne staje!

---

INDIFERENCIJA ŽIVOTNOSTI

Tražimo oko sebe neki savršeni svijet

Lutamo po svijetu bez imalo razloga 

Tražimo u drugima sve nesavršenosti

Dok svijet ide prema naprijed

Mi zaustavljano se u mraku

I posmatramo kako se drugi vesele

Dok mi trčimo prema nazad svjesno

Stvarajući okosnicu između jave i sna

Živimo samo da budemo proživljeni

I da nevrijeme koje u nama predstoji

Može da riješi neke naše stvari

Iz tamne prošlosti

Jučer je bio tako dobar i sjajan dan

Sada veze mogle su da budu i ostvarene

U svakom smislu, ali Merkur uništava

Sve oko nas svojim jednim potezom

Dok životnost lebdi u vazduhu

Bez sigurnosnog pojasa

Vezujemo se za razne gluposti oko nas

Vidimo svijet samo u jednoj boji

Tragali smo vremena nesavršenosti

Sklopke spremne za hvatanje

Tim gubavim prstima

Opipavamo predmete oko nas

Ne shvativši da okolinu

Štetimo tim „pipanjem“

Trezveno, simbolično, jadno

Vrhunski stovarišni đavoli postajemo

Bez ciljanog metka i indiferencije

Smisla za pokajanja nema kada ljudi

Ne vide ono što možda i trebaju

Dobrota, jasan čin života

Živimo u vremenu nesavršenosti

Svjetovnog ludila

Razuma ishitrenog

Koraka salomljivog

Težnje za gubitkom sebe

Sve zbog gluposti!

---

POGREŠNA ADRESA ZA LJUBAV

Ispred staroga mosta gdje ljubav nekada je počivala

Sada ostao je samo trag i pepeo prošlosti smaragdne

Tišina prekrila je sve uspomene. Ostao je prah i pepeo.

Krah emocionalni ne može da se olako riješi preko noći

Birati između jave ili sna je pitanje svakoga individualca

Na koji način želi da prmoviše svoj smisao sreće

Sunce i dalje sija najljepše što je moguće, sa žarkim bojama

Ono daje novu simboliku koja rađa neke nove osmijehe

Za boljim vremenima i dalje trčimo, a ne vidimo što imamo

To se zove nemarnost. To ne može biti ljubav, dio sreće.

Stvarnost je drugačija kada se zaljubimo na prvi pogled

Ništa nije ostalo da se još jednom preispitamo za svoje postupke.

Ljubav pršti, ljudi nervozni. Žele pod svaku cijenu ništa ili sve.

Zbog nekih propalih veza ljudi tumaraju svijetom već godinama

A ne vide ono što je pak ispred njih postavljeno na pladanj.

I tako vijekovima lutaju u nedogled, tragajući za sopstvenošću uma.

Tamo gdje omladina počiva je leglo zaraze i asimetrije ka braku

Jer ljubav je pojam o kome se može jako dugo polemisati

Svako od nas je krojač svoje sudbine i stanja emocionalnosti.

Vjetar i dalje pomjera krošnje, znak da priroda reaguje na nas.

Bez broja i nadanja, ulijećemo u neke nove pustolovine

Nesvjesni da su nekada one jako oštre po naše zdravlje.

Birati treba samo ono što nam srce uvijek kazuje s razlogom

Jer ipak ovaj svijet savršeno mjesto nije, niti će ikada postati.

Pogrešna je ovo adresa za ljubav u XXI vijeku

Gdje za pažnju dobija se asinhrono odbijanje

Preuveličano i upakovano u slatke riječi i skupocjenostima

Valjda danas je ljubav kada se nađemo uvijek

Na pogrešnoj adresi. U pogrešnosti vremena. Zauvijek.

---

OSMIJEHOM PLAĆAMO CEH

Dvadeset i prvi je ovo vijek

A ljudi i dalje ne vide ispred sebe

Magla nastala; tišina i pokoji cvrkut

Vrana svježih što ogranak stabla čačkaju

U ljudima preostalo danas ništa nije

To sve gori i na sav glas grdi okolinu

Na sebe nažalost ne želi ni da gleda

Jer on ne razumije značenje životnog epiteta

I kako da svijet bude srećno mjesto za dvoje

Kada u drugima tražimo savršenstvo

A ispred svog praga čak ni ne želimo

Da pogledamo barem na jedan tren!

Pogledi ludački u centralizovanom krugu

Prijateljstva i šeme od ljubavi za dan

Noć nije potrebna ni da se pominje

Kada u spomen odlaze sve memoralije naše

Čast, ego, duša, srce lavlje

Kosine tijela koje čine mjesečinu sjajnom

Uvijek je važno i bitno gledati sebe

A ne zadovoljstvo druge strane

Ali to uvijek se sazna na kraju života

Možda i prije toga, ovisno od situacije

Svaka bajka ima neki svoj početak

Ali također i bezgrešan trag postojanja

U ljudima ostala je samo crna rupa

Jer tko danas ima snage da asfaltira

Svaku emociju nakon pada čovjeka

Ali ne fizički – od emocija se živi

I nije važno šta drugi će da govore

Važno je da osjetiš onaj trenutak sebe

Jer svaki dan shvatiš da si bitan sebi

Dok okolini si ponajmanje baš i dobar

Osmijehom za sve plaćamo cehove

Svaka kamena ploča gravira ime

Nakon mladog ili starog životnog putovanja

Od ljudi se očekuje da budu dobri

Sve je danas postalo nažalost bajka

Ljubav mijenja mržnja i trovanje riječima

Sitnice mjere se novčanim prihodom

Dok svako od nas se ruga liku u mraku!

Tama je novi početak našega života

Ljubav je odrasla samo za umno sposobne

Za osmijeh plaćamo svakako ceh života

Ali kasno je kada shvatimo svejedno

Da smo bili nekome i to malo nešto

Zadnja opcija.

---

RASKOVNIK EMOCIJA

Lani vrijeme postalo je i dalje tmurno; simbolika grada

U ruke tiranina prešla je bez ijednog promašenog metka

Ljubav je i dalje cvjetala, kočoperno tražila svoje stanište

A najveća bol života je ona koja nam s godinama dolazi

I odjekuje u našim ušima snažno, a još neraskidiva duša

Traži svoj oproštajni grijeh zbog vremena pogrešnosti

Kada dala je maksimum svoga vremena, to srce kucalo je

Za neku osobu koja razumjela nije nju, a i dalje voljelo je

Bez obzira na ono što drugi ljudi govorili iskrena mišljenja

Kao da je vrijeme postalo samo antonim za dešavanja

Svjesnosti ne dozvoljavamo da uđe u naše pore života

Jer zaljubljenost je najgori vid čovjekovog stanja

Gdje ne vidi znake alarmantnosti, jer što je drago srcu

To obično s vremenom može postati jako daleko

Da ljudi se zastrane i nikada više ne pogledaju se u oči

Dok laž i dalje vrata svoja, računajući na najgore stvari

Koke se čovjeku mogu da dogode bez imalo razmišljanja

Sudbina zapisana je svakome od nas običnih smrtnika

I ne treba da je nekada ni saznamo, jer kada ugledamo

Shvatimo da možda najbolja vremena su bila baš ona

Koja smo nekada imali; blistave snove i lijepe reflektore

Dok erotika je vodila sve do samog kraja uz svijeće

A noć je pamtila sva dešavanja oko nas koja su postojala

Raskovnik života nosimo sve oko sebe, pa i na ruci

Koji ne mora biti skupocjen kao drugi što imaju

Potrebno je ponekada samo malo sreće i znanja

Da neke stvari na vrijeme saznamo, da nas istina

Uvijek dočeka na svoje noge i da se radujemo danu

Koji je pred nama, jer ljubav uvijek ima druge planove

Ako riječ je naše obećanje da smo uz nekoga vječno

To znači da moramo i naše riječi da opravdamo

A da ne budu samo puka mašta koja uvijek odleti

Tamo negdje daleko, kada se najmanje nadamo

Obično u životu nas dočeka široke ruke, bilo dobro ili loše

Govor jezika i emocije su najveći simpatizere ljudi

Jako teško je zadržati emocije kada se rastanak pojavi

Nebitno godine; mjesto uvijek nas vraća na priče ljepše

Danak uzimaju i osmijeh se opet mora da pojavi

Zato što ipak prava ljubav pamti samo ono najbolje

Od života što se prikazuje na pijedestalu čovjeka

Raskovnik emocija držimo u današnjem svijetu skriveno

Ne dozvoljavajući drugima oko nas da saznaju pravu priču

Ali zato krijemo sve oko sebe sa osmijehom i pričom

Koja odudara od stvarne stvarnosti, živimo u vremenu teškom

Gdje bojimo se za ljubavi loje možda mogu opstati

A raskovnik vremena pokazuje kada će da se dogodi

Nekada godinama, nekada mjesecima ili pak danima

Samo je potrebno strpljenje i malo sreće u životu

Raskovnik emocija najveće tajne krije

Raskovnik je najveći neprijatelj čovjeku

Vrijeme je iluzija stvarnosti,, ljudi oteti svakako

Od ljubavi zaustavljive su prirode postali odavno!

---

AKSIOM REALITIVITETA

Opisana vremena oko nas daju informacije drugačije

Svijet je postao sve više trom i sijed s godinama boravka

Oni ne vide šta je potrebno da svijet bude i dalje živ

Kao nekada prije – sve je zatrovano postalo

Ni ljudi više ne mogu da vole jedni druge

Ne podnose nečije tuđe uspjehe, vole poraz da osjete

I suze na licu kao uvijek u znak pobjede njihove

Mi koji ih dajemo smo veliki tupsoni, jer tako veličamo

Sve oko sebe sa takvim stavom i ponašanjem

Aksiome objašnjavamo životnim epitetima našim

Mi ljudi borimo se za svoja prava jednako

I ne želimo da nam neko drugi otme naše uspomene

Sruši naše lađe i naše snove, kule od karata moraju

Da budu opostojane, jer život je borbeno polje

I ne treba nikada dati ono što je uistinu tvoje

Srce i dušu koje mora da bude regenerirano što prije moguće je

Realan svijet zadaje čovjeku mnogo problema

I da sve bude kao prije, opet ne može da se prošlost zbriše

Jer ona ostavlja trag na našem srcu i duši koje preživljava

A svijet i dalje ostaje da pati, odavno je sve postalo crno

I sudbine ljudske pišu najmračnije uspomene života

Epitet postojanja jeste da dijelimo sreću s svima

Tako svijet ostaje i dalje realan i opostojan

Ali dok ljudi mjere sve linijarom, nikada ne možemo

Biti iskreni ljudi i otvoreni s dozom osjećanja čista

Jer svijet ne prašta greške, s vremenom ono otvara

Sve pore čovjekovog stadijuma i oslanja se na iskustvo

Aksiom života je uvijek težak i opostojan, jasan i precizan

Ne dozvoljava da bude skrnavljen ni na jedan način

Ali ljudi shvataju kasno neke stvari za života svoga

Jer misle da je sve ono što je danas ostaje i dalje tako

Dok se sve oko nas okreće, shvatamo da živimo u neznanju

I koga da pitamo i molimo za pomoć, kada smo odbačeni

Zbog našeg ponašanja kojeg svjesno radimo?

Vremenski faktor će da kaže sve o ljudima

Svađati će se i dalje, realan svijet i dalje pati jako

A ništa drugo ne preostaje da osvijesti se svijet

Jer Zemlja je ipak i dalje za neke ravna ploča

Zbog načina govora i gestikulacije tijela našeg

Koji sinhronizuje sve ono što mi želimo i sanjamo

Ali često će da nas sudbina iznenadi s razlogom

Onda kada se mi najmanje nadamo, a tada treba samo

Da nas asteroid pogodi sa dvadeset metara

Razdaljine i par jardi!

---

INKOGNITO XXI

Laž je odvela ljubav da putuje kilometrima daleko

I u sižje prošlosti da se vraća ponovno na ista vrata

Da zakuca svom snagom sa dozom optimističnosti

Koristeći svu svoju vještinu koju posjeduje unutar sebe

Znajući da je samo ono što imamo jeste fiktivna tačka

Sjenka u prošlosti zamrznutih osjećanja, krikova u polutami

Osijediti možemo koliko patimo za nebitnim ljudima

Što uvijek smatramo da oni toliko mnogo vrijede

Pa tražimo nešto neostvarivo, a ne vidimo sami sebe

Biti iskreno voljen u ovom jeku čudnosti XXI stoljeća

Zaista velika je satisfakcija, jer ljubav je izumrla odavno!

Prošli smo vapaje i oluje, mnoge teškoće od života našeg

Koji je sad pa sada veliko ništa; danas te ima, sutra pak ne

I težimo da budemo savršena živa bića, Sapiensi čistoće

Satkane od krvi i mesa koje je drugima dato slobodno

Da ga jedu, jer živimo kao kanibali bez imalo srama

Ljubav je zatrovana postala iz davnih vremena prošlosti

Jer kada god pokušamo reći svoje emocije iskrene

Laž osvaja sve svoje tronove, tamo daleko na Tromeđi 

I lažemo jedni druge da nam se dopadaju razne stvari

Boljela je nekada i tebe ljubav sigurno, stideći se svojih djela

Koje smo činili pod opsadom moždanih ćelija i simpatikusa

Šuplju priču dizali smo o drugim osobama da su postojane

Ali znamo da je to bila samo jedan prikaz imaginarnog kruga

Sedmoga pakla sačinjenosti!

Vrednovali smo ljubav da je sačinjena kulminacijom braka

I da sve što se dešava jeste samo sa jednim razlogom

A to je da Valentin baca svoj luk svakog Trifundana 

Na svome Trgu Zaljubljenih BB

U čast onima koji slave i raduju se nekim boljim danima

Svježine i čistih misli, stadijuma umnosti protkana mirisom azura!

Krhko je to srce koje se raduje svakom novom danu

Znajući da tamo iza ugla postajemo u XXI vijeku inkognito

Što lagali smo druge, što dušu svoju jadali smo zidovima

Koje nikada ne mogu da čuju šta mi osjećamo zapravo

Ali zato one imaju ožiljke od naših udaraca 

Teških, stvarajući jedan novi oblik otiska udubljenosti

Smrtno se bojimo da ne ostanemo čitav život sami

A uvijek trčimo prema novim šansama za ljubav

Nama dozvola ne treba, samo ujedinjenje emocija

Koje će dozvoliti da uvijek pobijedi svako moguće zlo

Što kultivira na Zemlji časnosti, nama u amanet data

I tako godine nas dočekaju onako impozantne

Shvatiš da više nemaš dvadeset i tri godine života

I da kao takav mlad razočaraš se u ljubav naprasno

Postaješ inkognito XXI stoljeća

I veneš polako, ali sigurno u nebeski Raj!

---

MCMLXXXII

Ne predaj se Ines, ti ranjena dobra dušo

Satkana od najljepših vrata rajskog ostrva

Što živi u tebi i dalje usprkos svim bodljama

Koje život ti je dao nemilosrdno, ali i sami ljudi

Jer ti znaš dovoljno koliko si na kraju jaka

I da možeš sve sama da pređeš bez ičije pomoći

Ti i dalje možeš još da živiš tako vječno

Ako su ti drugi ukrali dušu, pa ne zaslužuju da patiš

MCMLXXXII godina je, ti i dalje zaostaješ za svijetom

Koji je već odavno napredniji od tebe

To glupo XII koštati će te svega u životu; trgni se!

Ti nisi zaostala ako si i dalje slobodna žena

Samo je dokaz da si emancipovana od malena

I da ne daješ nekim glupanima prostor za ljubav

Nego više voliš samu sebe, što je totalno prihvatljivo

Samo nemoj da te raznese neki snažni uragan

Tvoje emocije, tvoju dušu, tvoje nadanje.. 

Nema veze i ako si daleko od svih na svijetu

Postoje stvari na koje ne možeš da utičeš

Nisi ti rođena da patiš zbog nedorečenosti

Jer ipak Ines, moraš da shvatiš da život je opasan

I da donosi nevolje sa svih strana

Guraju te kako žele i hoće, ali nepokolebljiva si

Samo ti zavide mačke koje imaš u svome domu

Ženskog roda, prijateljice jedne jedine

MCMLXXXII godina je, a ti i dalje sama sjediš

Zašto ne tražiš i dalje razlog za život?

Nije valjda da si toliko nade izgubila za univerzum

Pa da ne možeš razlikovati neke ljude oko sebe?

Ne predaj se, Ines. Ti imaš razloga i dalje da živiš

Ne daj se, Ines. Razumjeti ćeš šta je kvantna fizika.

Nemoj dozvoliti da te anđeli čuvari tako mladu odvedu

Da u sutonu zoru plaču majka i otac za tobom!

---