Marina Šur Puhlovski, Adam, V.B.Z. 2025.
Annie Ernaux reče da nam sve što smo proživjeli daje za pravo da o tome pišemo i govorimo. Istina, no iako je život mnogima slojevit i izazovan, ne zna ga svatko književno uobličiti, dati pisanjem smisao životnoj razobličenosti.
Bez sumnje možemo reći da se Marina Šur Puhlovski posljednjih godina uspela na panteon domaćih pisaca (spisateljica), pokazujući vrsnost pripovijedanja i umijeće pretvaranja građe vlastita života u romane univerzalne književne, psihološke i dramske čari. Nedavno je izišao opsežni roman Adam (V.B.Z), nastavak romana Virus, potres, brak, odnosno drugi dio planirane trilogije. Ova priča o razapetosti udane žene, kćeri i majke između rasuta braka i prijateljstva koji prelazi u ljubav, onkraj društvenih konvencija, još je jedna dinamična, duboka i fluidna romaneskna građa o autoričinu intimnom i obiteljskom životu, u sugestivno opisanom društvenom kontekstu. Adam spada u ciklus romana o Sofiji Kralj (koja je, možemo reći, autoričin alterego), a koja u svakoj novoj knjizi iz novoga fokusa, s drukčijom križaljkom likova, priča o svom životu, od djetinjstva do najzrelije dobi. U romanu Nesanica, u kolopletu obiteljske i intimne drame u fokusu je težak život predane majke (kojoj muž umire od alkoholizma), u romanu Divljakuša Sofija Kralj oblikuje svoj traumatičan propali brak s egocentričnim i psihički nestabilnim prvim mužem, u knjizi Igrač u centru slojevite građe jest suprug i njegova ovisnost o kocki, u romanu Zbogom, djevojčice autorica dočarava svoje djetinjstvo i mladost u Zagrebu 60-ih godina prošloga stoljeća, u obitelji u kojoj je majka predana radnica, otac alkoholičar, što djevojčicu tjera na kreiranje vlastita svijeta, pa i tajnovitoga seksualnoga odrastanja u vremenu tabu-tema.
I opsežni roman Adam jedan je od izdanaka autoričine životne sage koju stalno preslaguje u sjećanju, pisanju i u svim odajama psihe, uranjajući svojim životom i u tuđe sudbine. Iza nje je mnogo drugih proznih knjiga te dvije knjige poezije.
Opsežni roman Adam svojevrsna je „nadogradnja“ na ruševinama Sofijina braka koji je odlično dočaran u knjizi Virus, potres, brak. Priča o velikom prijateljstvu udane žene, koje je iracionalno preraslo u ljubav, cirkulira u organizmu različitih likova i sudbina, padova, dvojbi i žudnji, a kompozicija romana nije strogo linearna, nego opuštena, fragmentarna, no opet vješto spletena u cjelovit tekst. Marina Šur niže duboke i dinamične rečenice od kojih se čitatelj teško odvaja, jer se sadržaj stalno kolažira, slika prelazi u drugu, sa gotovo filmskom snagom. Glavni, nevidljivi lik kao da je sama sudbina koja se misteriozno uvlači u naše priče i preoblikuje ih, u kombinaciji s našom ili tuđom voljom. Tako se i romanu Adam rađaju bitna pitanja koja su usađena u tkivo života, odnosno romana, poput: gdje je granica između stvarnoga života i naših iluzija, biramo li svoju sudbinu ili smo uvjetovani bića, moramo li traumu nositi sa sobom ili se možemo odreći dijela sebe, hodamo li kroz život ili lutamo, kako razabrati što je naše, a što tuđe?
Tako je Marina Šur odlično zaronila i u psihogram Adama, nesigurna i neostvarenog pisca, produhovljena boemskog intelektualac sklonog piću. Adam radi u tvornici keksa i čokolade, u provaliji je između svoga žuđenog i neostvarenog života, a iz te rupe klizi u monotoniju, samopredaju, gubeći dramski naboj vlastita života. Radije u pismima filozofira o svojoj ljubavi i življenju negoli da ga postavi na noge. Dio romana je opsežno dopisivanje s njim, što vraća zaboravljenu epistolu u našu prozu. Sofija, žena u nesretnom braku, tek započinje svoju književnu karijeru, pokušava se oblikovati i preoblikovati u ulogama žena-majka-kćer-ljubavnica, pokušava pripadati i ne-pripadati stvarnosti i u tome je njezina duboka kob. To je doista ženski gordijski čvor, no nema ni natruhe forsiranoga feminizma – redatelj je svega život, a čovjek ostaje u psihičkom vrtlogu, uzalud pokušavajući racionalno postaviti uzročno-posljedične veze. Kroz zanimljivu i psihološki profiliranu osobnu priču, Marina Šur Puhlovski referira se na vrijeme od šezdesetih do početka rata, svemu daje živu scenografiju, pa se njezina ispovijest i promišlja i gleda i sluša. Sofija, koja je racionalnija od Adama, unaprijed zna da je odnos s njim osuđen na propast. No igra privlačnosti i odbojnosti čudna je sila, to je antagonizam kao glavni pokretač života, to je sinteza dobrih i loših nagona, ples plime i oseke i bez tih kontrasta nema dobre fabule ni privlačne karakterizacije. Divlju ćud života Marina Šur Puhlovski uspijeva pretvoriti u iznimno privlačnu tajnu koja stalno struji venama priče i čitatelja. Filozofiju života ona ugrađuje u sam život, nikada onkraj njega. Svaka epizoda u romanu mali je narativni, mentalni i emotivni biser. Adam je još jedan autoričin roman pun dobro portretiranih likova, detalja, opisa, digresija i spisateljskih monologa. Ciklus o Sofiji Kralj doslovce je oplemenio suvremenu hrvatsku prozu.
