Na 34. susretu pozorišta BiH Brčko distrikta, od 16. do 24. studenog 2017. u Brčkom, ukazala mi se prigoda bolje se upoznati s glumcem Slavkom Štimcem – junakom moga djetinjstva i ne samo moga (filmovi ‘Vuk samotnjak’, ‘Vlak u snijegu’).
O Slavku Štimcu – Slavko Štimac, što se nikad ne kaže, a trebalo bi se reći?
Ne bih znao reći što bi trebalo kazati. Bolje je ostaviti da o nekome govori ono što je radio.
Nitko nije na ovim prostorima imao nevjerojatniji glumački put od Vas, trenutnu slavu u godinama djetinjstva. Je li Vam i koliko ukradeno djetinjstvo?
Na neki način, ali trudim se da o tome ne razmišljam tako. Koliko god da je bilo toga, pisanja domaćih zadaća uz naporna snimanja i izvanredno polaganje ispita, zatim propuštenih đačkih ekskurzija itd, s druge strane bilo je i zanimljivo. Moglo se dosta naučiti, ne samo o filmu, glumi… nego i o životu. Ne znam kako bi stvari izgledale da je bilo drukčije. Možda bih imao neko pristojno zanimanje i miran život. A možda i ne!
Film ‘Vuk samotnjak’ sniman je u Sloveniji, ako se ne varam?
Tako je. Par kadrova s početka filma snimljeni su u Lici. Babin potok. I sam kraj s onim livadama na Velebitu. Interijer je kompletno sniman u Jadran filmu u Zagrebu. Sve ostalo u Sloveniji.
Jednu anegdotu sa snimanja podijelili ste s nama, hodajući oponašajući Johna Waynea.
To mi je ostalo u pamćenju. Prvi kadar koji sam uradio u životu bio je snimljen u jednom seocu blizu Kranjske gore. Pokojni Obrad Gluščević ili čika Bućo, kako smo ga zvali, zaustavio je kameru, uhvatio se za glavu i viknuo prema meni ‘nemoj hodati kao John Wayne’. I to je bilo to. Prva lekcija. Izuzetno korisna i suštinska. Znači treba biti prirodan.
Kako ste se nosili s školskim obvezama? Jednom ste rekli kako Vam je probleme pravio direktor škole?
Bilo je dosta naporno kad je to u pitanju. U biti, to mi je bio najveći stres. Strah da neću savladati gradivo. Da neću stići pripremiti sve kako treba. Imao sam nastavnike, pa bismo nakon snimanja radili. A postojali su i problemi s direktorom škole. Mala sredina. Ali, bilo pa prošlo.
Što savjetujete mladim glumcima kada ih ‘otme’ gluma u godinama kada se to dogodilo Vama?
Da završe srednju školu, pa ako im je još do toga, neka studiraju glumu na akademiji.
Je li film ‘Sjećaš li se Dolly Bell’ Vaša glumačka prekretnica?
Ne znam. Zaista. Možda sam tu prešao u mladićko doba.
Igrali ste s gotovo svim vrhunskim glumcima ovih prostora. Koji od njih Vas se posebno dojmio?
Igrao sam skoro sa svim značajnim glumcima s ovih prostora. Mnogo ih je bilo koji su me se posebno dojmili. Svako na svoj način. Svi su oni imali zanimljive ličnosti. Zato su bili izuzetni.
Rijetko ste na ‘daskama koje život znače’, izbjegavate li kazalište?
Ne. Kod mene se stvari nikad nisu precizno planirale. Bio sam slobodnjak čitavog života. Tako i s kazalištem. Idealno je, po meni, raditi i na filmu i u kazalištu. Dopunjuju se.
Imate iza sebe preko 60 filmova. Svi ovdje na ‘Danima pozorišnih – kazališnih susreta’ s ushitom govore o Vašemu novome filmu ‘Ime: Dobrica, prezime: nepoznato’. Predstavite nam ga ukratko.
Film ima podnaslov ‘Bajka za odrasle’. Bavi se ljudskom dobrotom. Kuriozitet filma je što smo koristili materijale iz nekih filmova kad sam ja bio mali,pa imate istog glumca u rasponu od 40 godina. Inače, film se već nekoliko puta davao na Klasik TV. Bit će opet sigurno, pa koga interesira…
Boravite često u SAD i bili ste pred potpisivanjem ugovora s izuzetnom američkom filmskom agencijom preporučeni od jednako takvog glumca, recite nam nešto o tome.
Devedesetih sam dosta boravio u NY-u. Sve ekipa između 7 – 8 godina. Priča s agentom odnosila se na Englesku još 1976. kad sam radio s velikim režiserom Samom Peckinpahom. U pitanju je bio film ‘Iron Cross’, u prevodu ‘Željezni križ’.
Ličanin ste, posjetite li koji put Hrvatsku? Pratite li hrvatski film?
Često sam u Hrvatskoj, to jest u Zagrebu. Tamo je moja najbliža familija. U Liku malo odlazim. Više sam dolazio dok mi je majka bila živa. Igrao sam ove godine i u novoj sezoni serije ‘Počivali u miru’, a radio sam i predstavu koja je posvećena velikom šampionu Mati Parlovu. Pratim hrvatski film, a igrao sam i u nagrađivanom filmu Gorana Rušinovića ‘Buick riviera’.
Ima li što da Vas nisam pitao, a rado biste odgovorili na to?
Mislim da je to to. Veliki pozdrav Zadranima.
Nikola Šimić Tonin
